Na Lukavac se dnevno sruči više desetina tona prašine

"Ono što je do sada urađeno na zaštiti čovjekove okoline je zabrinjavajuće. Veoma malo se ulaže u termoenergetska postrojenja kao najveće izvore aerozagađenja. Emisija neprečišćenih dimnih plinova u atmosferu je 3,5 puta veća od dozvoljene", kazao je za portal SodaLIVE, Mehmed Suljić, diplomirani inžinjer mašinstva i višegodišnji radnik u Fabrici sode, a ujedno i vijećnik u Općinskog Vijeća Lukavac.

On je naveo i to da postojeća elektrofilterska postrojenja u Fabrici sode, čak i nova uz potpunu ispravnost, ne odgovaraju svojoj funkcionalnoj namjeni.

"Današnja elektrofilterska postrojenja u Fabrici sode, čak i nakon remonta, rade sa maksimalno 50 posto kapaciteta, a posljedice toga možemo vidjeti i golim okom svaki dan na dimnjacima ove fabrike. Za proizvodnju od oko 700 tona sode na dan, uz potrošnju 1,25 tona uglja po toni sode, fabrika spali od 875-900 tona uglja dnevno. To znači da oko 175 tona elektrofilterskog pepela i šljake izađe kao nusprodukt sagorijevanja. Od tih 175 tona, 35 tona je šljaka što znači da je čistog elektrofilterskog pepela ukupno 140 tona", objasnio je Suljić.

Fabrika sode u Lukavcu je većinskim dijelom u vlasništvu turske firme Sisecam Soda Lukavac. Građani Lukavca nekoliko puta su zahtijevali od nadležnih službi da provjere situaciju, ispravnost i upotrebljivost elektrofilterskih postrojenja u ovoj fabrici, međutim ništa nije učinjeno, te se Lukavčani naprosto guše u prašini koja svakdnevno prekriva njihov grad.