Višak oružja i municije je neposredna opasnost za BiH

Prošle godine, sedam radnika je poginulo u Srbiji, u eksploziji, koja se dogodila u fabrici municije. A, eksplozija u predgrađu Nikšića (Crna Gora), koja se dogodila 2006. godine, također je uništila domove mnogih porodica. Taj problem je ogroman.

Zvaničnici BiH su, od ukupnog broja oružja i municije, za uništenje odredili oko 95.000 komada viška vojnog oružja i 25.000 tona viška municije. Ovo naoružanje nalazi se u 19 skladišta, smještenih širom teritorija BiH, a ponekad se ta skladišta nalaze u blizini gusto naseljenih područja.

Rješavanje ovog problema je skupo. Danonoćno, stotine pripadnika vojnog i civilnog osoblja provode mjere sigurnost u krugu tih skladišta, kako bi spriječili da ova vojna sredstva, oružje i municija, padnu u ruke kriminalaca ili terorista, jer vojsci BiH, ionako nedostaju materijalni i drugi resursi.

Ovaj problem se produbljuje. Neke od nagomilanih zaliha predstavljaju “ratnu proizvodnju”, obavljenu u žurbi tokom rata 1990.-ih. Druge datiraju čak iz 1950-ih godina. Često nema zapisnika o skladištenju i održavanju. Stanje u kome se nalaze eksplozivi je ponekad nejasno, a zapaženo je da iz mnogih eksplozivnih naprava već cure hemijske komponente. Neka su eksplozivna sredstva previše opasna da bi ih se pomjeralo, i moraju biti uništena na licu mjesta, a sa svakim novim danom ona postaju još (hemijski) nestabilnija.

Zašto se ova prijetnja ne otklanja? Zvaničnici BiH su se, 2008. godine, dogovorili da unište višak oružja i municije, ali implementacija ostaje problem, a trendovi idu u pogrešnom smjeru: 2009. godine uništeno je manje municije nego 2008. godine, bez obzira na energičan međunarodni program da se finansira i pomogne to uništenje.

Nevjerovatno, čini se da je politički zastoj koji blokira brzo uništenje, povezan sa sporom oko toga ko bi bio vlasnik otpadnog materijala, i koje bi metode uništavanja predstavljale finansijsku dobit, za koje političke interese. Čini vam se poznatim?

Misija OSCE-a u BiH pruža ruku prijateljstva i podrške. Kao i drugi međunarodni partneri, koji su usredsređeni na ovaj problem, mi smo uvjereni da višak oružja i municije ima malu, ako uopće ima ikakvu, finansijsku vrijednost. Zakoniti kupci nisu zainteresirani za stare i nestabilne zalihe. Naravno, nezakoniti "elementi“ mogli bi biti zainteresirani.

Zbog svih ovih razloga, mi energično preporučujemo da se, kroz jedan snažan program, krene naprijed, ka uništenju ovog oružja i municije, unutar jednog transparentnog procesa, što je prije moguće. Mi shvatamo da BiH ima ograničene tehničke mogućnosti.

Zbog toga je nekoliko država članica OSCE-a već ponudilo pomoć. Pored toga, Misija OSCE-a u BiH je, u nekoliko navrata, podsjetila organe vlasti BiH da mogu dobiti pomoć OSCE-a u moderniziranju skladišta oružja i municije, koja pripadaju Oružanim snagama BiH i snagama Ministarstva unutarnjih poslova. Do danas nije bilo takvih zahtjeva.

Prvenstvena odgovornost svake vlade je da zaštiti opću i ličnu sigurnost svojih građana. Ovo je pitanje koje vapi za odgovorom političkih lidera. Preporuke OSCE-a su praktične i izvodive. Uništenje ovog oružja i municije, ne samo da bi učinilo državu sigurnijom, ono bi također pokazalo svijetu da BiH ima odgovarajuću ulogu u njegovanju lokalne, regionalne i globalne sigurnosti.

U februaru sam pisao o tome kako se nadam da će ljudi u BiH iskoristiti izbore, koji će biti održani u oktobru 2010. godine, kako bi izabrali predstavnike, koji će djelovati u javnom interesu. Može li išta biti od jačeg interesa, nego opća i lična sigurnost građana? Hoće li lideri BiH djelovati u pravcu smanjenja te prijetnje, prije nego što neka nova tragedija ponovno pogodi ovu regiju?