Prohić je bio velikan evropskog duha

Konjičku gimnaziju završio je 1965. godine, kada upisuje tek osnovani odsjek filozofije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Studij završava 1960., da bi već sljedeće godine bio izabran za asistenta prof. Ivana Fohta na katedri za estetiku.

Iste godine počinje objavljivati stručne radove u časopisima "Izraz" i "Pregled". Od 1963. do 1964. u Minhenu priprema doktorsku disertaciju koju će uspješno, iste godine, odbraniti u Sarajevu. Za docenta je izabran 1967. godine, kada postaje i glavni urednik novopokrenute omladinske revije "Lica", a odgovornu funkciju dekana Filozofskog fakulteta, obavljao je od 1980. do 1983. godine.

"Uspomena na Kasima možda će jednog dana biti zaboravljena, ali pisana riječ Kasima Prohića predstavlja perlu ne samo misli i vrednota bošnjačkog naroda nego i ove složene zemlje Bosne kojoj je s toliko srca, uma i dara pripadao", rekao je akademik Vladimir Premec, na jednom okruglom stolu.

Poznata Prohićeva djela, pored ostalih, su studija o djelu Meše Selimovića "Činiti i biti", studija o peziji Maka Dizdara pod nazivom "Apokrifnost poetskog govora", obavljao je dužnost glavnog urednika poznate filozofske biblioteke "Logos", filozofskog časopisa "Dijalog" te književnog časopisa "Izraz". Prohić je dobitnik Dvadesetsedmojulske nagrade Bosne i Hercegovine.

U posljednjim godinama života, profesor Prohić aktivno učestvuje u mnogim naučnim projektima, kulturnoj razmjeni i okruglim stolovima i u razgovorima o širem jugoslavenskom kulturnom prostoru, gdje je uvijek isticao bosansku posebnost i samostalnost.

Prohić je još 1983. godine, i pored velikih pritisaka, hrabro i dostojanstveno, razobličavao nacionalizam beogradskih krugova. S tek navršenih četrdeset sedam godina, nakon kratke i teške bolesti, umire u zagrebačkoj bolnici "Rebro" 30. novembra 1984. godine, a sahranjen je u Konjicu, gdje se i rodio 25. oktobra 1937. godine.