Večeras grčki umjetnici na sceni Pozorišta mladih

Koreografkinja i autorica koncepta Apostolia Papadamaki govorila je danas o predstavi na konferenciji za medije u Sarajevu, naglašavajući da je nastala još 2004. godine nakon što je rodila sina.

To je bio i iznimno težak period u njenom životu, jer je u isto vrijeme morala biti majka, supruga, prijatelj i umjetnik. Tako je predstava i nastala od lične tačke njenog života, a ipak smatrajući da to nije samo njen već univerzalan problem identiteta i naših uloga i društvu.

Tako danas postoje brojne predrasude o ljepoti, homoseksualcima i mnogim drugim pojavama, sve se komercijalizuje te se u tom procesu postavljaju određeni prototipi o tome kako trebamo izgledati, razmišljati ili se ponašati.

Stoga je i odlučila napraviti tri solo izvedbe u okviru jedne predstave – studio muškog tijela, studio ženskog tijela i studio hermafrodita. Izvedbe nisu klasični modeli plesa. Tijela koja ih izvode bez odjeće su i nisu savršena, jer predstavljaju stvarni svijet.

Papadamaki naglašava da izvedba također nije popraćena nikakvom muzikom, u prvom dijelu čuju se samo zvukovi tijela, u drugom disanje izvođača, dok je treća potpuno nijema.

Predstava će biti održana u 18.00 sati.

Medijima se predstavila i ekipa komada "Skakavci" Jugoslavenskog dramskog pozorišta, koji je izveden sinoć na sceni Narodnog pozorišta.

Glumica Aleksandra Janković naglasila je da predstava postoji već dvije i po godine. "To je priča o starosti svih ljudi ovog svijeta, i onih malih i onih velikih. Rastemo u zemlji u kojoj djeca više nemaju priliku odrastati, već kako se rode, tako odmah i stare", kazala je glumica.

Komad je prokomentirao i glumac Svetozar Cvetković, ocjenjujući ga umjetničkim stavom prema životu. On protiče kroz turbulentno vrijeme i utječe na likove u priči. Njihove priče nisu nimalo jednostavne, one more i postavljaju mnoga pitanja.

"Ovo je komad o bilogiji i vremenu kada ona digne ruke od vas te kada u životu krene silazna linija, a čovjek počne postavljati sebi brojna pitanja. Likovi u ovoj predstavi grčevito se drže za život, pokušavajući ostaviti neki trag o sebi i to je dosta tragično", kazao je on.

Cvetković je mišljenja da predstava na izvjestan način odražava današnje generacije 20-godišnjaka koji žive u atmosferi geta. Naše su generacije, dodaje on, ipak imale sreću živjeti u jednoj ljepoti različitosti, a ne tragediji različitosti.

Predstava je rađena prema tekstu najizvođenije beogradske spisateljice Biljane Srbljanović.