Šta nas dijeli od čimpanzi

Dio mozga koji odgovara donjem frontalnom režnju, a koji se zove Brocaovo područje, pokazao se značajnim za ljudski govor i jezik znakova. Kada osoba govori ili ima namjeru nešto reći, ovaj predio mozga reagira.

Biološki stručnjak sa Yerkes National Primate Research Center u Atlanti, Jared Tagliatela je zajedno sa kolegama koristio magnetnu rezonancu u istraživanima kako bi izmjerio aktivnost Brocaovog područje mozga majmuna.

U prvom eksperimentu čimpanze su tražile hranu gestikulirajući i praveći neartikulisanu buku, a u drugom su životinje “nudile” kamenje iz svojih kaveza u zamjenu za hranu.

Istraživači su otkrili da se Brocaovo područje mozga majmuna aktivira nakon gestikulacije i pravljenja buke, a ne nakon razmjene kamenja i hrane. Na taj način su naučnici došli do zaključka da je ovaj režanj mozga u vezi sa vještinom komuniciranja.

Tagliatela je za LiveScience objavio da veličina mozga čimpanze odgovara jednoj trećini mozga čovjeka te da se glavne razlike tiču stepena razvijenosti mozga, a ne vrste (veličine) mozga.

Pokazalo se da se čimpanze mogu istrenirati da komuniciraju sa ljudima koristeći se ekranima osjetljivim na dodir. Ovako istrenirane životinje u stanju su razumjeti većinu riječi govornog jezika ljudi, riješiti osnovne slagalice, poredati brojeve i sl.

Ljudi dijele većinu lanaca DNK sa čimpanzama, a zabilježeno je da je razlika genoma čovjeka i čimpanze prisutna u tek 1,5 do 5% ukupnog broja genoma.

Osnovna razlika između čimpanzi i ljudi, kako je istakao Tagliatela, jeste u vođenju razgovora. Dok čimpanze mogu razviti sposobnost razumijevanja govornog jezika, teškoće se javljaju u razgovoru.

"Sposobnost vođenja razgovora o jeziku je nešto što je izvan dometa mogućnosti čimpanze”, zaključio je ugledni stručnjak za biologiju.

Čimpanze također ne posjeduju sposobnost samokontrole. Ljudi se trude uskladiti verbalni i fizički čin sa socijalnim okruženjem, dok čimpanze djeluju impulsivno, navodi se u magazinu LiveScience.