Crna hronika
40

Ko je nama danas Graham Bamford?

FENA
Godine 1993. na današnji dan u Londonu se u znak protesta zbog nečinjenja britanske Vlade i nemogućnosti da na drugačiji način skene pažnju na ratna zbivanja u BiH spalio Graham Bamford.

Petnest godine poslije Kordinacioni odbor za obilježavanje 15-te godišnjice smrti ovog britanskog Jana Palaha, koji se sastoji iz nekoliko udruženja, a koji je osnovan u Goraždu, uprilčio je u sarajevskom Collegium Artisticumu razgovor o temi "Etika kao civilizacijska obaveza - Razgovor povodom godišnjice smrti Grahama Bamforda".

Razgovoru je prisustvovalo sramotno malo posjetilaca.

Uvodničari su bili prof. Asim Mujkić i prof. Enver Kazaz. Mujkić je podsjetio da je te 1993. godine, kada se desio čin samospaljivanja u britanskim medijima postojalo zataškavanje ovog slučaja. Bramford se spalio zbog ravnodušnosti svoje vlade, a ta ravnodušnost prema BiH je ostala. Kada je riječ o nama u Bosni i Hercegovini, Mujkić je rekao da mi spadamo u narode koji zaboravjalju svoje prijatelje. Tako, kako kaže Mujkić, ne samo da je zaboravljen Bamford, nego su zaboravljene i ovdašnje žrtve kojih se sjećaju još samo njihovi najbliži, a kojima se manipulira u političke svrhe.

Kako navodi Mujkić, osim nekih medija i Kordinacionog odbora, niko se nije sjetio ovog čovjeka, koji je učinio najveći gest samožrtvovanja. On je ovom prilikom pročitao i dio teksta novinara Slobodne Bosne Nedima Hasića:

"Graham Bamford bio je duboko potresen slikama koje su stizale sa ratišta iz Hrvatske, a potom iz BiH. Prema svjedočenjima njegovih poznanika i psihologa, u svakoj je dječijoj žrtvi u BiH gledao svoju kćerku. Njegovo stanje je posebno pogoršano slikama iz srednje Bosne, nakon 16. aprila 1993. godine, kada britanski mediji izvještavaju o stravičnom pokolju jedinice HVO-a nad civilima u Ahmićima. Ubijeno je 116 ljudi, među kojima su bili tromjesečna beba i starac od 83 godine. Samo 13 dana nakon tog zločina, Graham Bamford, po prirodi miran, porodičan čovjek, iz solidarnosti sa žrtvama u BiH, pred očima javnosti koja ne reagira na zločine, odlučuje sebi oduzeti život."

Mujkić je istakao da je Bamford vidio sebe očima žrtava i solidarisao se sa njima.

Enver Kazaz se zapitao o pozociji Sarajeva i njegovom stavu kada se govori o žrtvama, primjera radi u Iraku, Ruandi..

Kazaz se zapitao kako to da Sarajevo sa svojim toposom i svojim iskustvom nema suosjećanja za druge. Pitanje koje je Kazaz postavio bilo je i ima li ikakvog traga žrtva Grahama Bamforda u našem kolektivnom sjećanju. Ovom gradu rekao je Kazaz potrebna je građanska inicijativa kako bi se sagradila bista Grahamu Bamfordu i kao bi se proglasio počasnim građaninom BiH.

Kako je skupu, kao jedini zvaničnik, prisustvovao Željko Knez, uime člana Predsjedništva Željka Komšića, Kazaz je ovu inicijativu upitio i samom Komšiću, kako bi on pokrenuo inicijativu.

Inače kako navode članovi Kordinacionog odbora pozive na ovaj skup poslali su predstavnicima svih institucija vlasti, članovima Predsjedništva, načelnicima sarajevskih općina, ministru kulture i sporta Kantona Sarajevo, gradonačelnici Sarajeva...

Ovom prilikom uz zahvale rijetkima koji su se odazvali članavi Kordinacionog odbora za obilježavanje godišnjice smrti Grahama Bamforda, konstatirali su da su željeli da inicijativa pođe iz glavnog grada, iz Sarajeva, ali da će oni svakako istu inicijativu pokrenuti i u Goraždu. Da se Bamford proglasi počasnim građaninom i da se postavi spomen ploča ili bista.

Također iz Kordinacionog odbora su uputili zahtjev instititucijama da se u BiH pozovu Bramfordova žena i kćerka, da vide ljude i zemlju zbog kojih se njihov muž i otac žrtvovao. Ma makar zaplakali nad tim.

A posljednje riječi Grahama Bamforda bile su: "Britanci moraju zautaviti rat u Bosni, pa makar i silom. Britanska armija ne mora biti čuvar časti (samo) na masovnim pogrebima. Bosanske bebe, djeca i žene čekaju strpljivo na političare da urade ono što znaju i trebaju - vojnu zaštitu. Ne trebaju stajati sa strane i mirno posmatrati”.