Diktatorski stil Milorada Dodika

Razgovarao: Asim Bešlija

Gospodine Dejanoviću, neumorni ste u kritikama poteza vlasti RS ali i ostatka BiH koji u suštini više podsjećaju na megalomanske kriminalne projekte nego na dobre rezultate rada. Kako to da imate toliko hrabrosti i je li vas strah? Mnogi su ućutkani na ovaj ili onaj način.

Vlast koja zanemaruje interese većine građana, zaboravlja na svoja predizborna obećanja, realizuje sumnjive projekte, manipuliše nacionalnim i drugim osjećanjima građana, povećava najnižu penziju na 150 KM, a sebi plate na 5000 ili 6000 KM i kupuje dvorce na Dedinju mora se kritikovati i mijenjati. Ako se govori o kritici vlasti, onda ona mora biti mnogo češća i žešća, nego što to činim ja i drugi.

Ne mislim da su dobri rezultati vlasti u RS prodaja Telekoma, trošenje budžetskog i privatizacijskog novca, rasprodaja prirodnih i drugih resursa i sumnjiva kreditna zaduženja. Profitabilni telekom može prodati svaka vlada. Dobri rezultati ove vlasti bili bi pokrenuta proizvodnja u Brodskoj rafineriji, završena dionica autoputa koji se gradi punih 6 godina po duplo nižoj cijeni, odustajanje od gradnje ili gradnja zgrade vlade koja bi koštala četiri puta manje, donošenje i primjena obećanog zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine, spriječeno ubistvo Milana Vukelića i slično.

Ne kritikujem ja vlast u RS i BiH zato što to od mene neko traži ili što se to sviđa nekom u Sarajevu ili drugdje, već zbog toga što se radi o mom entitetu i mojoj državi koji zaslužuju odgovorniju i uspješniju vlast od ove. Ne mislim da je kritika vlasti neka posebna hrabrost, niti imam osjećaj straha dok to činim. Jedino me je strah od budućnosti, ako se ovdje brzo nešto bitno ne promijeni. Problem je što nas je malo, što nema širokog fronta u kome bi bili predstavnici nevladinog sektora, medija, vjerskih zajednica, sindikata, studenata i drugih predstavnika obespravljenih i poniženih kategorija stanovništva u BiH.

Šta je, zapravo, krajnja namjera rada vašeg Centra za humanu politiku smještenog u Doboju, šta želite postići? Dosta je onih koji bi to sveli na vaš obračun sa premijerom Dodikom.


Nastaviti raditi dugoročno ono što već radimo: pratiti, analizirati, istraživati, sarađivati sa nama sličnim, imati svoj, često rizičan stav, javno kritikovati ili podržavati i pokušati mijenjati ovdašnju vlast i sumornu svakodnevnicu. Biti organizacija nezavisna od vlasti i raditi na jačanju i promovisanju nevladine i alternativne scene u BiH.

Ne spadam u one koji su protiv Dodika ili Silajdžića, zato što u njemu ili njima vide sve ili većinu problema u ovoj zemlji. Ništa se njihovim smjenama ili odlaskom ovdje ne bi suštinski promijenilo. Svođenje kritike vlade RS ili njenog predsjednika na moj obračun sa Dodikom je opasno pojednostavljivanje stvari.Tu vrstu obračuna sa Dodikom mogu imati oni koji imaju političke ili neke druge ambicije ili zadatke. Ja takvu vrstu ambicija ili zadatka naprosto nemam i neću da imam.

Već sam rekao da vlast u RS na čelu sa Dodikom zbog brojnih propusta treba biti kritikovana češće i žešće od onoga što ja i drugi činimo. Kada se radi o Dodiku, njega treba kritikovati zbog diktatorskog stila, arogancije, manipulatorstva, neispunjenih obećanja, kontrole medija i sumnji za kriminalne poslove. Nama ostaje kritika, a mogućnost smjene Dodika građanima na izborima ili pravosudnoj vlasti u eventualnom procesuranju njegove krivične odgovornosti.

Svjedoci smo već duži period priča koje plasira gosp. Dodik o Republici Srpskoj kao boljem dijelu BiH ili ako hoćete, dijelu zemlje u kojem je sve samo što nije krenulo naprijed kroz jedan veliki investicijski bum. Vjerujete li vi ovim pričama i najavama, i kakvo je vaše gledanje na ove ocjene?

Ta priča o RS kao boljem dijelu BiH je uglavnom neosnovana, manipulatorska i narcisoidna. Prvo, tu priču možete čuti isključivo od Dodika i drugih vlastodržaca, a ne od nekog nezavisnog i objektivnog autoriteta ili većine građana. Drugo, ta priča o izmišljenom stanju ili renesansi u RS u funkciji je lažne glorifikacije sadašnje vlasti i vlastodržaca. Treće, ta priča služi farbanju i zaglupljivanju naroda da povjeruje u ono što oči ne vide, da zaboravi na ono od čega se živi i da mu se pojača nacionalni andrenalin.

Možda je stanje u nekim oblastima u RS nešto bolje nego u Federaciji BiH ili ima nešto brži trend pozitivnih promjena, što može stvoriti privid o boljem stanju. Ako hoćemo biti objektivni, najbolje stanje je u Brčko distriktu, Banjaluci, Laktašima, Sarajevu i nekim drugim mikrolokalitetima u BiH. To što je u RS izgrađena nova zgrada vlade, što je kupljen novi avion za vladu, što su veće funkcionerske plate, što su veće plate u zdravstvu i što se više troši narodni novac, nije boljitak za većinu građana.

Najavljene velike investicije i projekti imaju razvojnu, kriminalnu i stranačku dimenziju. Za najavljenu izgradnju planirane mreže autoputeva u RS nije izrađena i javnosti predočena studija ekonomske opravdanosti, koja bi možda pokazala da izgradnja određenih autoputnih pravaca ekonomski nije opravdana. Izgradnja termoelektrane u Stanarima je razvojni i zagađivački projekat. Radi se o instalisanju prljave tehnologije koja nema mjesta u uređenim zemljama i investiranju prljavog novca, koji je obezbeđen kriminalnim poslovima sa Elektroprivredom RS. Neprincipijelni Dodik, nekad je ukazivao na ovaj kriminal, a danas podržava ovaj projekat, polaže kamen temeljac i drži prigodne govore.

Vi ste toliko uspjeli iznervirati kako lokalne vlasti u Doboju tako i one entitetske, vašom jasnom detekcijom stanja, da su vas na nekim forumima ali i u novinama, prozvali psihički nestabilnom osobom. Čini mi se da je takva formulacija bila. Vaš komentar?

Ta vrsta dobro poznate i prljave diskvalifikacije neistomišljenika dolazi iz lokalnog podzemlja, sastavljenog od mafijaša, ratnih zločinaca, ubica, tajkuna i ponavljača. Od 1992. godine u Doboju imate nisku ratnih i poslijeratnih zločina za koje gotovo niko nije odgovarao, imate poznate pljačkaše desetina miliona maraka od 1992. godine, kada su opljačkani trezori Privredne i drugih banaka do današnje višemilionske pljačke opštinskog budžeta, imate načelnika opštine koji je kao ratni policijski funkcioner odgovoran za pljačke, pritvaranja, mučenja i ubistva, imate predsjednika Skupštine opštine, Bošnjaka iz SDP, koji glasa za odluku o podršci optuženim za ratne zločine, imate lokalne funkcionere koji su izdavali lažna lična dokumenta mafijašima i ubicama, imate ljude iz vrha lokalne vlasti koji su osuđivani za zloupotrebe i primanje mita, imate ljude koji su za nekoliko godina prešli put od kokuza do milionera, imate čovjeka koji se dovodi u vezu sa ubistvom Riste Jugovića, imate korumpiranu i od kriminalnih struktura kontrolisanu policiju i pravosuđe, imate desetine uništenih i opljačkanih državnih preduzeća, imate urbanu destrukciju i komunalni haos. Podsjetim ih povremeno na njihovu ratnu prošlost ili odgovornost za kriminal. To ih vjerovatno uznemiri i spopadne ih strah od gubitka vlasti, slobode i nezakonito stečene imovine.

Centar za humanu politiku je radio posebnu analizu predizbornih obećanja naših demokratskih stranaka. Da to formuliramo ovako – šta je ispunjeno od obećanog?

Rezultati ovog istraživanje, koji su objavljeni pred opšte izbore u BiH 2006. godine, pokazali su da su vladajuće političke stranke u BIH u periodu između opštih izbora 2002. i 2006. godine ispunile u potpunosti samo 5% svojih programskih predizbornih obećanja. Ovako katastrofalni rezultati nisu imali veći uticaj na rezultate izbora 2006. godine. Uglavnom nije došlo da kažnjavanja vladajućih političkih stranaka za neispunjena obećanja, zbog nametnutnih predizbornih tema, manipulativne predizborne kampanje, podijeljenog biračkog tijela i nepostojanja ozbiljne političke alternative. Međutim, postoji dugoročni uticaj ovakvih istraživanja na uozbiljenje političke strukture koja učestvuje na izborima i vrši vlast za davanje i ispunjavanje predizbornih obećanja.

Planiramo ovakva istraživanja sprovesti i pred naredne opšte izbore u BiH. Postoji iskustvo, razvijena metodologija i veliki medijski interes. Provjeravali smo ispunjavanje predizbornih obećanja vladajuće političke strukture u RS o borbi protiv kriminala i konstatovali da obećanje o donošnju zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine i druga obećanja nisu ispunjena u prvoj polovini mandata.

Kako vi objašnjavate razvoj situacije u BiH? Sve se čini da se radi o nekim stalnim sukobima ali na kraju se ispostavi da oni koji se svađaju, zapravo, najviše se vole. Koalicija nikad nije bila čvršća. Slažete li se?

U potpunosti se slažem. Tehnologija osvajanja i očuvanja vlasti u BiH zasnovana je održavanju podjela, političkim manipulacijama i postojanju tri nacionalno podijeljena biračka tijela. Ti povremeni sukobi su dogovoreni dio kontrolisanog političkog procesa u BiH. Dodik radi za Silajdžića, Silajdžić za Dodika, Mesić za Dodika i slično. Nikome ovdje ne odgovara da se smanje realne podjele u BiH i prostor za političke manipulatore. Ako se to učini, izgubiće vlast i privilegije. Imamo privid demokratije, jer još nemamo istinski slobodne i demokratske izbore u BiH.

Vjerujete li da će potpisivanje SSP-a sa EU moći stvari početi mijenjati iz korijena? Kakve efekte očekujete na ove nacionalne oligarhije?

BiH više nego bilo kojoj zemlji trebaju evropske integracije zbog unutrašnjih podjela, rizika od sukoba, bržeg ekonomskog razvoja, odnosa sa susjednim zemljama, ponovnog pronalaženja izgubljenog nadnacionalnog državnog identiteta i dugoročne stabilnosti zemlje. Problem je u tome što BiH objektivno još nije spremna za evropske integracije, a potpisivanje SSP liči mi na veliki ustupak Evropske unije. BiH nije spremna za ulazak u fazu pridruživanja i stabilizacije sve dok je pod međunarodnim starateljstvom, dok ima oktroisan ustav i dok ima ovako visok nivo kriminala i korupcije. Predlagao sam visokom predstavniku i predstavnicima Evropske unije da obavezan ili jedini uslov BiH za potpisivanje SSP bude donošenje i primjena zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine, kojim bi se razvlastila moćna, uvezana i opasna kriminalna struktura.

BiH nema političke, upravne i druge kapacitete za ispunjavanje standarda za članstvo u Evropskoj uniji. Ako sve bude pošteno, stvari se neće tako brzo mijenjati u BiH poslije potpisivanja SSP. Međutim, u ovoj fazi ne treba isključiti nastavak popustljive politike Evropske unije prema BiH i istu ili sličnu političku strukturu na vlasti, koja će samo formalno ispunjavati evropske zahtjeve i standarde.

Dosta je zagovornika, posebno iz RS, da se OHR treba što prije zatvoriti i svi procesi prepustiti domaćim vlastima. Mislite li da bi to bio pametan potez i da se iza takvih zahtjeva kriju neke skrivene namjere?

Ja pripadam onima koji misle da je za građane i narode najbolje da domaći političari upravljaju BiH, uz diskretno prisustvo međunarodne zajednice sa određenim ovlaštenjima za sprečavanje sukoba i vanustavno djelovanje. Takođe mislim da predstavnici međunarodne zajednice imaju podijeljenu odgovornost sa domaćim političarima za nezadovoljavajuće stanje u BiH i po meni su odavno trebali ili mogli završiti svoju misiju. Na našu nesreću, predstavnici međunarodne zajednice održavaju stanje i razloge za produžetak svog boravka i ovlaštenja.

Skrivene namjere mogu postojati i u slučaju zahtjeva za ostankom i u slučaju zahtjeva za odlaskom OHR. U BiH su posebno izraženi zahtjevi i očekivanja da OHR revidira dejtonsko ustavno uređenje, rješava pitanja za koja ne postoji politička saglasnost na nacionalnoj osnovi i preduzima druge intervencionističke mjere. To traže oni koji bježe od institucionalnog i demokratskog rješavanja problema u BiH političkim dijalogom i kompromisom. Kada se radi o zahtjevu za odlaskom OHR, treba samo uspostaviti mehanizme za sprečavanje realizacije eventualnih skrivenih političkih namjera na neustavan i vaninstitucionalan način.

Slijede nam lokalni izbori. Kakve šanse uopšte imaju lijevo orijentisane stranke, poput možda Naše stranke Bojana Bajića i sličnih, odnosno kako motivirati onih 50 posto građana koji ne glasaju, da se pokrenu i naprave promjene?

Ne treba očekivati radikalne promjene na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni pred ovogodišnje lokalne i naredne opšte izbore. U BiH su se već ranije pozicionirale dvije do tri političke stranke u svakom od tri nacionalno podijeljena biračka tijela. Ovdje važi pravilo da svako glasa za svoje, što je posebno prisutno na opštim izborima. Nažalost, nove političke stranke ne mogu zauzeti bitnije mjesto na političkoj sceni iz razloga što ili ne prihvataju logiku nacionalno podijeljenog biračkog tijela, ili što nisu konkurentni u okviru jednog nacionalnog biračkog tijela ili što nisu sposobne privući apstinentsko biračo tijelo. Naša stranka je interesantna i potrebna politička opcija u BiH, ali zbog već spomenutih ograničenja ne vjerujem da može napraviti veliki rezultat na narednim izborima. Ova politička stranka bi možda mogla imati šanse za bolji izborni rezultatat, ako bude spremna da dugoročno radi i postoji.

Mislim da ovdje nije centralni problem lijeva ili desna politička opcija, već ozbiljan deficit političke odgovornosti za vršenje vlasti u ime naroda i većine građana u BiH. Nije realno da se postojeća neodgovorna politička struktura u BiH zamijeni nekom novom odgovornijom. Čini mi se da je realnije mijenjati postojeću političku strukturu stalnim pritiscima, smanjenjem njene kriminalizovanosti i sužavanjem prostora za političku manipulaciju.

Kakva su vaša razmišljanja i vjerujete li u bolju budućnost BiH?

Moram vam priznati da sam nesretan i pomalo frustriran zbog stanja u BiH. Nesretan sam od trenutka kada sam ostao bez jugoslovenskog pasoša i kada sam samo mogao birati između Alijine ili Radovanove države. Nesretan sam i danas zbog toga što nemam mogućnosti da izaberem odgovornu, uspješnu i nekorumpiranu vlast, što je BiH još pod starateljstvom međunarodne zajednice, što nemamo efikasno pravosuđe, što ne postoji spremnost i sposobnost da se donese prvi demokratski ustav u istoriji BiH i što nemamo demokratske kapacitete za rješavanje otvorenih političkih pitanja putem dijaloga i kompromisa.

BiH je duboko podijeljena država, koja se drugačije doživljava u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i zapadnoj Hercegovini. Ništa u BiH nije više isto kao prije dvadeset godina, niti njeni građani ili narodi, niti Sarajevo, Banjaluka, Mostar ili neki drugi grad. U BiH i vani još postoje razni politički koncepti ili scenariji u vezi sa njenom budućnošću. Bez obzira na sve prisutne probleme i izazove, želim da vjerujem u bolju budućnost BiH. Sve ovdašnje podjele, problemi i izazovi postaju manje bitni kada BiH i susjedne zemlje budu napredovale u evropskim integracijama.