Dijaspora je glasačka i turistička mašinerija

Razgovarao: Asim Bešlija

Gdine Ramiću, 350.000 Bošnjaka živi u Sjevernoj Americi i Kanadi, što je impozantna brojka. Kako bi vi danas opisali veze te dijaspore sa BiH i zbog čega su takve?

Dijaspora je rijetko bila u prilici da sem davanja matici, utiče na bilo šta u političkom, ekonomskom, kulturnom i naučnom razvoju matice, iako ona predstavlja najkompetentniju ciljnu grupu, spremnu, sposobnu i voljnu da uloži svoju emotivnu, moralnu i materijalnu komponentu u ekonomsku, pravnu, moralnu, socijalnu, kulturnu, naučnu, političku i svaku drugu revitalizaciju matice. Od toga korist može imati ne samo država BiH, već cijela Evropa i svijet. Uvažavajući značaj i mogućnosti dijaspore, država BiH stiče mogućnosti da tranzicioni proces sprovodi ne samo uz potrebnu pomoć demokratskog svijeta, već i uz pomoć koja se nudi od dijaspore. Ali dijaspora mora da osjeti da se nešto u matici promijenilo u odnosu na nju, a ne samo da se priča, a da suštinskih promjena zapravo nema. Takvo osjećanje moguće je izgraditi samo dugim, upornim i iskrenim radom. Dekreti tu ne pomažu. Ljudi iz dijaspore su čisti jer ih nije pojeo sindrom samouništenja. To je rezultat činjenice da su ljudi u dijaspori izbjegli mentalnu manipulaciju i anomalije koje su ljudi u matici stekli teškim životom i preživljavanjem svega onoga što su preturili preko glave u agresiji i genocidu.

Šta to treba dijaspori

Dijaspori treba pružiti više od uobičajenog. Potpuno je pogrešno što se u svakom pristupu dijaspori u prvi plan ističe – „potrebni ste nam“, a pod tim se uglavnom misli na novac. Tek u novije vrijeme se govori o znanju i iskustvima koje ljudi donose iz dijaspore. Dijasporu, koja se dobrovoljno i snagom svog patriotizma stavila u službu države treba uvjeriti da je dobrodošla matici. Jer od tretmana dijaspore u matici zavisi i pozicija države BiH u svijetu. Svoditi državni odnos sa dijasporom na novac i investicije je površno. Ljudi iz dijaspore se moraju osjećati ravnopravnim građanima BiH, a ne kao biznismeni koji su došli da ulože, zarade ili potroše. Institucije i građani BiH ne vide važnost dijaspore. Bošnjačka dijaspora očekuje od države BiH da Bošnjaci u dijaspori budu ravnopravni građani svoje jedine domovine, a ne njeni stranci.

Interes bošnjačke dijaspore iz Amerike i Kanade za izborni proces u BiH više je nego loš. Šta je glavna smetnja da se pobudi interes ljudi, jer je jasno da bi oni svojim glasanjem mnogo toga mogli promijeniti u zemlji, posebno u dijelovima gdje je izvršeno etničko čišćenje?

Izbori su čin na kome svaki građanin, a posebno oni iz dijaspore prezentira svoju odlučnost, istrajnost, ponos, moralni razvoj, znanje, informiranost, i odanost matici. Izborna scena spada među najvažnije, najozbiljnije i najprivlačnije scene učešća dijaspore u djelovanju vlasti, jer učešće dijaspore u kreiranju politike i funkcionisanju vlasti je znak njene državotvorne i patriotske solidarnosti. Činjenica da dijaspora na izbore izlazi u malom procentu, dovoljan je pokazatelj njene svijesti i osjećaja odgovornosti prema budućnosti BiH. Dijaspora ne koristi svoje pravo da učestvuju u kreiranju državne politike. Ona odbija obavezu da doprinosi opstanku osjećaja odgovornosti u bosanskohercegovačkom civilnom društvu. Time daje jasnu poruku neprijateljima države i društva u BiH, ideje Bosne i bosanskog duha. Istovremeno broj prijavljenih za glasanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima je odraz rada i odnosa diplomatije prema dijaspori. Većina ambasada i konzulata ne rade ništa da budu dio dijaspore i nemaju skoro nikakvu vezu sa organizacijama u dijaspori.

Učešće na izborima i sudjelovanje u izboru budućnosti vlastite domovine, na osnovu osjećaja odgovornosti i obaveze, predstavlja odraz ljubavi prema domovini, a znamo da ljubav prema domovini predstavlja pohvalno djelo. Izbori su najuticajniji instrument koji dijaspori nudi mogućnost da svoje ideale i zahtjeve stavi u okvire izvršne vlasti i tako ih približi realizaciji. Ali, zna li dijaspora odlučivati o svojoj sudbini i sudbine svoje matice? Ko će odlučivati za dijasporu i njena vitalna pitanja? Neizlazak na izbore je jaki glas protiv budućnosti dijaspore, protiv države i društva u BiH, glas za neprijatelje Bošnjaka i BiH, glas za očuvanje paradržavnih tvorevina izniklih na rezultatima agresije i genocida, koje i dan danas truju jedinstveno državno i društveno tkivo ideje Bosne i bosanskog duha. Društva matice i dijaspore trebaju da se zamisle nad budućnošću BiH.

U izbornom procesu zakazala država

I pored propusta u izbornom procesu kao što su: zašto se dijaspora mora registrovati svaki put za izbore?, zašto je rok za registraciju bio kratak?, zašto pored CIPS lične karte, vozačke dozvole i bh. pasoša i rodni list bez obzira na datum vađenja nije važeći dokument?, glavni propust je nedostatak svijesti da su izbori dozivanje bošnjačke svijesti za nacionalne, duhovne, državotvorne i teritorijalne vrijednosti na kojima se treba graditi bošnjačka i bosanskohercegovačka budućnost. Sudjelovanje u političkom procesu i doprinos općem dobru osnovano je pravo i dužnost dijaspore. Temeljni način ostvarivanja toga prava i dužnosti je izlazak na izbore, kao poseban zahtjev patriotske ljubavi prema domovini koja se baš sada suočava sa izazovima povijesnog iskoraka ka jačanju države i društva. Tko ne izvršava tu dužnost, neodgovorno prepušta drugima da odlučuju o pitanjima koja se tiču dijaspore, Bošnjaka i BiH. I ako je postignut mali napredak u odnosu na izbore 2006. godine, razočarani smo u konačne rezultate i broj registriranih glasača iz dijaspore za predstojeće lokalne izbore. Ovi rezultati pokazuju žalosnu sliku odnosa unutar dijaspore i dijaspore prema matici, ali i nemaran odnos bosanskohercegovačke vlasti prema dijaspori. Nijedan opravdan zahtjev dijaspore nije ispoštovan od strane političkih organa u BiH. S druge strane razjedinjena dijaspora je nemarna prema izbornom pravu i obavezi da svojim glasom mijenja već ustaljeno mišljenje političkog establišmenta u matici o dijaspori kao glasačkoj i turističkoj mašineriji.

Vjerski i politički lideri vas povremeno posjete, ima li ste takvih posjeta prošle godine. Je li bilo kakvih konkretnih rezultata tih posjeta, početka nekih procesa saradnje i slično?

Politika je rad za opće dobro i kao takva predstavlja časno i prijeko potrebno služenje zajednici. Veličina ljudi koji se bave politikom kao i njihova iskrena ljubav prema narodu i domovini očituju se na poseban način poslije izbora u izvršavanju zadanih obećanja od onih koji su pobijedili, i u časnom prihvaćanju poraza od strane onih koji su izgubili. Služenje narodu i domovini i jednima i drugima je zajednička obaveza i opće dobro, uvijek iznad privatnoga i stranačkog interesa. Političari ne mogu i ne smiju čekati da im potencijalni glas dođe iz dijaspore na koljena. Političari treba da se bore za svoje glasače, da trče za njima, da dijaspori u direktnom kontaktu sa njom prezentiraju svoje političke programe. Svake godine KBSA na Susrete Bošnjaka Sjeverne Amerike pozove istaknute političke, duhovne, kulturne i naučne lidere iz BiH. Razmjene se mišljenja o mnogim važnim stvarima ali nema pomaka kako prema zahtjevima dijaspore, tako i u oblasti saradnje dijaspore i matice.
S obzirom na veze takve kakve jesu između BiH i njene dijaspore, koliko je ozbiljan problem asimilacije posebno zbog skoro nepostojanja nastave na bosanskom jeziku?

Prvog maja 2006. godine navršilo se tačno stotinu godina od kako je utemeljena prva bošnjačka nacionalna organizacija u Sjevernoj Americi pod imenom Uzajamno potpomagajuće muslimansko društvo Dzemijetul Hajrije Chicago. Kroz cijelo stoljeće u kojem je ovo udruženje iz Chicaga doživjelo svoju evoluciju i brojne transformacije možemo reći da je očuvalo do današnjeg dana i ostavilo Bošnjacima Sjeverne Amerike u nasljeđe svih pet elemenata specifičnog bošnjačkog nacionalnog bića: bošnjaštvo, islam, bosanski jezik, bošnjačku kulturu, tradiciju i običaje. Na ovaj način kao nacija kroz cio jedan vijek Bošnjaci Sjeverne Amerike su očuvali svoju posebnost i oduprli se negativnoj asimilaciji koja je tako snažno izražena u američkom Melting potu i kanadskom Kulturnom mozaiku. Tokom stogodišnje evolucije preko različitih oblika bošnjačkog organizovanja počev od Dzemijetul Hajrije u Chicagu koja je je iznjedrila Bosansko-američku kuturnu asocijaciju {BACA} pa do KBSA, kroz očuvanje, jačanje i prezentiranje svih vrijednosti bošnjačkog nacionalnog bića na najbolji način su nabrojane organizacije i mnoge druge bile ambasadori vrijednosti, dometa i dostignuća Bošnjaka i bošnjaštva u Sjevernoj Americi. Istovremeno su one promovirale pozitvni oblik integracije, to jest stepen pozitivnog uklopljenja bošnjačke zajednice u američki Melting pot i kanadski Kulturni mozaik. Bošnjačke organizacije su svojim djelovanjem jasno pokazale još jednu vrijednost bošnjačke dijaspore Sjeverne Amerike. Kroz cijelo proteklo stoljeće Bošnjaci Sjeverne Amerike su ostali vjerni jedinstvenoj, nezavisnoj, demokratskoj, tolerantnoj državi BiH i otvorenom, slobodnom civilnom društvu, u kojima svaki narod i građanin uživa jednakopravnost, mir, slobodu. One su svojim djelovanjem širile istinu o događajima u BiH tokom posljednje decenije 20. vijeka u ime postizanja pravde za sve žrtve agresije i genocida, tih strašnih zločina protov čovječnosti, mira i slobode u Evropi i svijetu.

Raste broj Bošnjaka u Americi

Polazeći od toga da bez svijesti o pripadnosti bošnjačkom etnosu svaki Bošnjak - pojedinac, po dolasku u američki Melting pot i kanadski Kulturni mozaik se nalazi pred iskušenjem gubitka svoga nacionalnog identiteta što ima višestruke negativne ljudske i egzistencijalne reperkusije, potrebi svijesti o nacionalnoj posebnosti, sjevernoameričke Bošnjake je motiviralo da se udruže i izgrade nacionalnu instituciju koja će čuvati i jačati zajedničke bošnjačke vrijednosti: naciju, vjeru, jezik, tradiciju, običaje i kulturu. Tako je rođen KBSA. Bez identiteta Bošnjaci su bezlična amorfna masa koju svako može oblikovati po svome nahođenju, po svojim potrebama i ciljevima, po svojim interesima. KBSA se pokušava tome organizovano suprostaviti.
Temeljac organiziranom, institucionalnom i stepenovanom organizovanju Bošnjaka na prostorima Sjeverne Amerike udaren je sa KBSA. Rastući broj Bošnjaka u Sjevernoj Americi prati i rast njihovih nacionalnih, patriotskih i vjerskih potreba i zahtjeva. Potrebe za odbranom i jačanjem svih komponenti bošnjačkog bića i svih pozitivnih vrijednosti multidimenzionalnog bh. društva i države u Sjevernoj Americi ne mogu ostaviti KBSA po strani. To je izazov na koji on svojim intelektualnim potencijalima, bar donekle, i sada može odgovoriti, ali i prilika za koju se treba dodatno osposobiti. Prvi korak, po meni, bio bi da se KBSA adekvatno predstavi sjevernoameričkim Bošnjacima kao njihov štit od svih aspekata negativne asimilacije u američki Melting pot i kanadski Kulturni mozaik. Da Bošnjaci znaju čime raspolažu i na koje zahtjeve realno KBSA može odgovoriti. Zatim da KBSA predstavi Bošnjake i BiH u američkom i kanadskom društvu i na kraju KBSA i Bošnjaci moraju naći snage da pobjede unutarnacionalne podjele i mržnju koje im zamagljuju um. Danas postoje samo dvije tačke mogućega progresa Bošnjaka; prva, unutarbošnjački dijalog, ljudski, znanstveni, za koji je svaki onaj ko se humanim bićem ćuti i, druga, sukob unutar bošnjačkog bića za što je svaki onaj u čijem tijelu animalna narav čuči. U prvo KBSA može uložiti pamet, mudrost, razboritost, uvažavanje drugog i lijepu riječ, a u drugo dovu: Bože! uputi ih, jer ne znaju! Željeli su nas prikazati ne onakvim kakvi jesmo, već kakve su nas trebali za metu. I danas smo svjedoci da oni najmoćniji i najglasniji nemaju hrabrosti da stvari nazovu pravim imenom. KBSA treba širiti istinu i Bošnjacima i BiH.

Snažan otpor asimilaciji

Živimo u dinamičnom vremenu u kome KBSA mora prihvatiti ritam bržih promjena nego što je to bilo ranije. KBSA sada samo pokušava da održi korak. Za sada to uspijeva. Iskustvo stečeno tokom dosadašnjeg rada KBSA poslužiće nam da izvršimo potrebne, ne samo formalne promjene i potpunije odgovorimo na zahtjeve Bošnjaka u Sjevernoj Americi.



Stradanje materijalne i biološke osnove bošnjačkog naroda je neosporna činjenica. Gubici Bošnjaka samo tokom zadnje agresije i genocida su 10% populacije, polovina preostalog stanovništva je protjerana iz vlastite zemlje diljem svijeta, a ostatak se nalazi na četvrtini teritorije BiH. Veliki dijelovi bošnjačkog naroda su u nezavidnom političkom, ekonomskom i kulturnom položaju i okruženju, bez mogućnosti neposredne povezanosti s maticom. Razorenost bošnjačkih materjalnih i kulturnih dobara je ogromna. Preduvjet za biološki, ekonomski i teritorijalni oporavak Bošnjaka jeste jačanje njihove svijesti i duha. Unutar bošnjačkog naroda nema intelektualne snage koja bi odredila osnovna načela bošnjačke opstojnosti, strategiju nacionalnog razvoja na bazi realne analize nacionalnog stanja. Razlog za to je nedostatak političkog prostora za razvoj kulture tolerancije i dijaloga unutar kojih neslaganja ideja ne znače lična neslaganja. Bošnjacima treba uvezanost na principu jednakih mogućnosti za sve. Rastući broj Bošnjaka u dijaspori prati i rast njihovih nacionalnih, patriotskih i vjerskih potreba i zahtjeva. Potrebe za odbranom i jačanjem svih komponenti bošnjačkog bića i svih pozitivnih vrijednosti multidimenzionalnog bh društva i države u dijaspori je izazov na koji KBSA odgovara otvaranjem procesa za formiranje Kongresa Bošnjaka svijeta. Kongres Bošnjaka svijeta kao međunarodna neprofitna, nevladina i nestranačka organizacija, ima za cilj okupljati i povezivati Bošnjake i bošnjačke organizacije i zajednice izvan BiH i tako stvarati uvjete njihovog uspješnijeg djelovanja za interese BiH i Bošnjaka. On djeluje na prezentiranju i povezivanju svekolike bošnjačke baštine, historije, kulture, tradicije, jezika i duhovnosti u velikoj porodici naroda svijeta. Istovremeno prezentira najbolje vrijednosti multidimenzionalnog bosanskohercegovačkog društva i države u prodici država svijeta.

Kao krovna organizacija dijaspore u tom dijelu svijeta, imate li podatke i pratite li statistiku o kretanjima naših građana? Koliko ih se vratilo u BiH, koliko je novopridošlih, koliko je ljudi odselilo u druge zemlje.

KBSA nema tačne podatke o broju građana BiH van matice. Mi se služimo podacima dobivenim od institucija BiH koji kažu da više od 1,3 milona građana BiH živi u dijaspori. Kada je u pitanju Sjeverna Amerika i posebno Bošnjaci, KBSA operiše sa brojkom od oko 350.000 sjevernoameričkih Bošnjaka, od čega oko 300.000 američkih i oko 50.000 kanadskih Bošnjaka. Prema procjeni KBSA više od 80 % od naznačenog broja sjevernoameričkih Bošnjaka su protjerani iz BiH kao rezultat agresije i zločina genocida.