Vlada RS-a je tužila Gregorijana

OVAJ IDIOT JE PSIHOPATICNA LICNOST,MISLIM NA DODIKA I TREBA GA POD HITNO PODVRGNUTI PSIHIJATRISKOM PREGLEDU

Pa stvarno dosta vise ovih laznjaka sa zapada !!!!!!
Cijeli period se sveo na ucjene i omalovazavanje kompletne BiH . Nema putovanja u EU tj. nema viza , kamate u bankama uzas , ali zato su se poceli prepucavati i to samo za zutu stampu . Ne pamtim kada su u zadnje tri-četiri godine bilo sta korisno uraili osim kritike na racun nas malih .
Ako su vec odlucni da sve ovo zaustave pa uverite protektorat u pravom smislu , a ne na ovaj polu-protektorat !!!
Gosp. Dodik dajem vam za pravo za hrabro suprostavljanje velikim bleferima i neradnicima !!!!!!!!!!!!!!!!!

Iako mi nije drag u pravu je za ove iz medjunarodne zajednice!

Ali ja ne shvatam građane RS-a, ili bolje rečeno seljačine iz RS-a koji uporno podržavaju Dodika a on im troši pare na nekakve tužbe, na 200 miliona skupu zgradu vlade, na 120 miliona skup "autoput" kojeg niko ne koristi i koji je svega nekoliko kilometara dug, koji krči šume kako bi kupio kuću na Dedinju itd itd... Ne kontam ZAŠTO ga i dalje podržavaju kad im čovjek pokrade sve... Hajd' da im pravi radna mjesta, da im diže ekonomiju (jer sa tolikim novcem može napraviti Sloveniju od RS-a) on im diže pare i stavlja sebi u džep i "balaha" kako hoće sa njima, a oni i dalje podržavaju konjinu. Ja taj mozak nikad neću shvatiti.

kako ne shvatam njih, isto tako ne shvatam nasu stoku u federaciji koja isto to radi, samo su drugi ljudi, koji nisu ovako bucni kao dodik. ali isto sranje druga kravata...

ma pravno nemogu nista Gregorianu, mogu mu ga samo dobro obaliti

BRAVO BOSNJACI
SRBI NE OCEKUJU OD VAS DA IH VOLITE
ALI MI JE DRAGO DA IMA REALNIH LJUDI
HOCU VAM RECI SVO ZLO KOJE NAM SE DESILO
DOLAZI SA ZAPADA NAJVISE MI JE KRIVO
KAD NAM DODJU NEKI MAJMUNI SA ZAPADA
I PRAVE SE PAMETNI A STO SE TICE AMERIKE
MISLIM I DA SU PREVISE ZLA NAPRAVILI NA KUGLI
ZEMALJSKOJ
I DRAGO MI JE DA SU GOTOVI
DOSTA JE BILO SA TLACENJEM NEJAKIH NARODA
KOJIMA SU U STVARI TREBALI POMOC
U AMERICI NEMAJU STA DA JEDU
A NAMA SOLE PAMET
JEBO IM JA MATER

JE.... TE U TOJ CRKVETINI IZA TEBE MAJMUNE CETNICKI

hvala na komentar iz srbije...mislim tako si pisao...kao da si iz srbije...ovo je ipak nas posao...bosanski...bosance naravno vole bosance....ili ako sam pogresio onda izvini ali onda ne kontam sto si pisao srbi...mi ovdje nemamo veze sa srbima...

dosta vise tog sranja da je medjunarodna zajednica kriva za nasu stoku na politickoj sceni koja truje narod, jebo vise i teoriju zavjere i emira kusturicu svi su nam krivi samo mi nismo krivi, dosta vise ,pocnite da radite na sebi ,ko oni nam kriv sto smo se mi klali, vi samo glasajte za fasiste i nacionaliste pa ce nam bit jos gore vidim ja po forumima kako utice stoka fasisticka sa politicke scene na narod samo jebete mame jedni drugima stoko nepismena

naduvan krmak smrdi...tak i ovaj na slici...pa kad ce ga medjunarodna zajednica udariti po prljavim prstima?

lopov krade drzavu Bosnu i Hercegovinu...priprema genocidnu tvorevinu pa i jos tuzi medjunarodnu zajednicu...

e jes debil al ga stiti ta ista medjunarodna zajednica,da nije tak nebi ovo debelo krmce smjelo pisnut...

da nije ,,slabasne, uboge jadnice'' medjunarodne zajebnice u ovoj zemlji bi bio red, rad i mir vec do jeseni 1992.
lajcak do jucer danima trunio kako je dodik najjaca politicka licnost u bih zbog cega je bio na udaru dovoljnog dijela bosnjacke javnosti - jer je tvrdio kako je rs bolja strana bih - a danas govori i radi sasvim suprotne stvari i
suruje sa po njegovim rijecima - sa glavnim krivcem za prevashodno ekonomsku nestabilnost u federaciji i u svakom drugom smislu sa najopasnijim politickim liderom.

JEBO VAS DODIK.. KO JE ON? SELJAČINA IZ LAKTAŠA ŠTO SE TRSI I BUSA U PRSA DA JE KAO IZABRAN OD JEDNOG NARODA PA MU TO DAJE ZA PRAVO DA U ZDRAV MOZAK JEBE SVE NARODE BIH, PLUS MEDJUNARODNU ZAJEDNICU KAKO SAD VIDIMO!! NEK VAS JEBE SVE, KAD STE MU DOZVOLILI. PREŽIVIO SAM RAT, BILO MI JE GROZNO U OKRUŽENJU, SA SMRĆU BLIŽOM OD TREPAVICA KAKO BI REKAO PJESNIK.. AL MI JE SAD GORE.. JEBO VAS DODIK OPET A VI NJEGA!!

Jedino je uspjelo Titu da od govana napravi pitu, da se slusao Broz bilo bi dobro skroz, a nebi nam koje kakvi papci solili pamet, a sto se Dodika tice, taj supak ipak ima muda, jer ipak MZ odrzava ovakvo odvratno stanje u Bosni, da bi oni k'o fol imali sta radit', i tako nabijat' dugove u kojima ce grcati pra-pra unuci Bosne.

Shupak! Kazes da vi''ovdje'' nemate nikakve veze sa Srbima...Potpuno se slazem ! U Republici Srpskoj, Bosna da prostis , odavno ne stanuje .
Evo vec 15 godina kako smo izvrsili deratizaciju i smrad uzeglog loja je vec davna proslost!

Pero hebo ti svoju mamu uzeglu!!!!

ZIVIOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO
OOOOOOOOOOOOOOOOOODODIKKKKKK
KKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKK
KKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKK
KKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKK
KKK

Nije kriva medjunarodna zajednica nego su krivi gradjani BIH koji su izabrali ovu vlast.

krvna pijavico karadzic si

NEK MU BOG SUDI ZA SVA NJEGOVA DIJELA POCINICU SUDJE NA OVOM SVIJETU PA NA SUDNJEM DANU

DICK HEAD EVO TI LINK POGLEDAJ I POSLUSAJ PAZLJIVO http://www.too.ba/node/1558

THIS IS Y I AM HOT AND U R NOT http://www.too.ba/node/1558 YOU KNW WHY U AINT CUZ U R ASSHOLE DODIK

evo za cetnike nek pogledaju historiju BiH http://www.too.ba/node/1555

@AMERICANWEIG...& KATARINA

YOU CAN SUCK MY DICK
BOTH OF YOU and YOU CAN SING
LONG LIVE MILORAD DODIK
GOD BLESS YOU MILORAD

too rambo chicken you can let ur mom suck ur dick she is closer 2 u

Mnogi od nas Bošnjaka koji smo stekli obrazovanje u bosanskim školama pod nadzorom srpskih ili hrvatskih učitelja naučeni smo (što nam je prešlo u naviku) da svoj jezik kojim govorimo i pišemo nazivamo srpsko-hrvatskim ili hrvatsko-srpskim, ovisno o tome čijem smo uticaju bili izloženi. Nismo ni pomišljali, (niti smjeli pomisliti), da bi svoj jezik kojim govorimo i pišemo trebali i mogli zvati - bosanski, jer živimo u BiH. Izloženi asimilativom pritisku odbacili smo mnoge izvorne riječi i izraze tipičnog bosanskog jezika, njegovane kroz tradicionalni familjarni odgoj, a prihvatili mnoge druge, strane našem uhu i jeziku.
Naučili smo dva pisma - latinično i ćirilično, s kojim smo nerado pisali. Mnogima od nas bila je prava mora kada smo zadaće i lektire morali pisati ćirilicom, jer nam je bila diktirana. Većina onih koji su se bavili pisanjem, upotreba ekavskog u zamjenu za ijekavski bila je jak argument vrednovanja i početna garancija da će literalni ili žurnalistički radovi biti prihvaćeni, objavljeni pa i nagrađeni. Takvo tretiranje sopstvenog jezika za nas je postalo normalno i uobičajeno.
Mnogi od nas tada nisu ni znali da je bosanski jezik živ kao srpski, hrvatski, engleski, francuski, ruski i da postoji od davnina. Često puta smo se pomirljivo ili nostalgično opraštali od glasa "h", koji su nam namjerno ili nenamjerno usmjereni ili nepismeni srpski matičari i matične službe škola i prosvjetnih institucija brisale iz našeg izgovora, imena i prezimena, pa smo se morali identificirati i odazivati na pogrešno i pogrdno izgovarana i pisana naša imena : "Asan" umjesto "Hasan", "Usein" umjesto "Husein" ili Askić umjesto Haskić, Atipović umjesto "Hatipović"...
Danas se bosanski jezik, mada valorizovan i zvanično priznat kao službeni jezik BiH uz srpski i hrvatski, ponovno nalazi u naokovnju između srpskog i hrvatskog jezika. Razlog tome je sto srpska i hrvatska strana iz susjedstva i dalje uporno nastoje preko svojih sunarodnika nastanjenih u Bosni i Hercegovini ili preko instrumentiziranih obrazovnih i institucionalnih formi osnaziti i ovjekovječiti primat srpskog odnosno hrvatskog jezika na matičnom b-h području. Dio razloga za to je što su sve generacije Bosanaca, od doba austrougarskog namjesnika u Bosni, pa sve do danas, školsko obrazovanje stekle na favorizovanom srpskom, hrvatskom ili za Titove Jugoslavije na njihovim surogatima: spsko-hrvatskom odnosno hrvatsko-srpskom.
O korištenju ili negiranju bosanskog jezika dosta se govorilo i pisalo, ali se nisu dovoljno osvjetlili razlozi zasto se bosanski jezik često osporava i pokušava asimilirati i uroniti u srpski ili hrvatski. Da bi bosanski jezik bio potpuno ravnopravan srpskom ili hrvatskom moramo ga bezrezervno prihvatiti kao svoj maternji jezik, upoznati njegove historijske vrijednosti, osobenosti i kvalitete, izučavati ga i istraživati i vjerovati da je realan kao i svi drugi jezici. Ustvari, moramo ga akceptirati kao što Srbi prihvataju srpski ili Hrvati hrvatski.
Za nas Bošnjake koji danas živimo van BiH, bilo gdje u svijetu, postalo je potpuno normalno da na pitanje "Koji jezik govorimo" odgovorimo "Bosanski". Ni na kraj pameti nam više nije da kažemo srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski. Naravno, time ne negiramo postojanost i vrijednost drugih jezika, već se samo identifikujemo i potvrđujemo sa svojim jezikom. Mnogima je od nas čak postalo normalno da uz pozdravne riječi "dobar dan", "pomozi Bog" ili "zdravo" nazivamo "Selam" ili pozdravljamo sa "merhaba", što je ranije u mnogim područjima B-H izvrgavano podsmjehu (baš kao Suljo i Hase u brojnim vicevima).
Postojanje bosanskog jezika od davnina do danas potvrđuju mnogi pisani dokumenti, domaća i strana književna djela, arhivski državni spisi i pisma. Prvi argumentirani dokaz o izvornom postojanju bosanskog jezika je "Povelja Kulina bana" (vladara Bosanskog kraljevstva 1180-1204), ispisana 29.8.1189.godine na starobosanskom narodnom jeziku, bosančicom. Povelja je ujedno originalan izvorni dokaz bosanske državnosti, a sve do danas se čuva u Dubrovačkom muzeju.
Ime "Bosanski jezik" se prvi put spominje 1300. godine u djelu vizantijskog putopisca Konstantina Filozofa "Skazanie iziavlieno o pismenah " (Historija pisanih jezika). Prvi bosanski alfabet je glagoljica (pronađena na bogumilskim stećcima), a najstarije bosansko (klinasto) pismo korišteno na bosanskim dvorovima i u crkvenim spisima je "bosančica", varijanta ćiriličnog alfabeta.

U doba austrougarske vladavine nad BiH (1878-1918) naziv "Bosanski jezik" postaje službeni naziv za jezik u BiH. Ustalio se od 1882. za vladavine austrougarskog upravitelja BiH Benjamina Kallaja. U početku se zvao "Bosanski zemaljski jezik", a javljao se i naziv srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski. Godine 1890. je izašla Gramatika bosanskog jezika za srednje škole autora Franje Vuletića, koja je doživjela vise izdanja, a bila je u upotrebi do 1911.g. Po smrti B. Kallaja, naziv "Bosanski jezik" je ukinut (4.10.1907.) odlukom Zemaljske vlade i zamjenjen nazivom srpsko-hrvatski. Bosanski jezik nije Kallajevo otkriće, već ukorijenjen materinski jezik Bošnjaka, s najmanje dvadesetak posebnosti kojima se razlikuje od srpskog ili hrvatskog jezika.
Od momenta kada je Bosna u 15. stoljecu (1463.) pala pod Otomansku vlast, bosanski jezik je bio priznat kao drugi službeni jezik na dvoru sultana El-Fatiha, koji je i sam tečno govorio bosanski. U četiri vijeka osmanlijske vladavine prepoznatljiva su tri razvojna jezička perioda: prvi su pisani tekstovi na narodnom jeziku i bosančici, drugi je stvaralaštvo na turskom, perzijskom i arapskom jeziku, a treći je alhamijado-literatura, književna tvorevina na narodnom jeziku i arapskom pismu. U tom vremenu dio bosanskih pisaca i pjesnika (koji su svome imenu dali odrednicu Bosnavik/Bosnali/Bošnjak) je stvorio na stotine dijela na bosanskom jeziku (pod imenom "Alhamijado književnost"), a dio na arapskom, perzijskom, turskom, njemačkom ili latinskom.
Poznati muslimanski pisac Hevaji (poznatiji pod nadimkom Uskufi-Bosnevia, rodom iz Tuzle, napisao je i 1631/32. objavio (187 godina prije Vukovog rijecnika) Bosnasko -Turski i Tursko-Bosanski riječnik pod nazivom "Potur Shahidija" ili "Makbuli arif". Riječnik je napisan Arebicom, a riječi u riječniku nisu poredane po abecednom, redu, već prema značenju. Taj riječnik je vazan argument pred onima koji tvrde da tadašnja Bosna nije imala svoga jezika, niti svojih riječi, i da se u njoj govorilo isključivo turski. Osim toga, prva visokoškolska ustanova na slavenskom dijelu Balkana-Gazi Husrevbegova medresa (i u njoj prva knjižnica) osnovana je još 1537. u Sarajevu.
U doba austrougarske vladavine nad BiH (1878-1918) naziv "Bosanski jezik" postaje službeni naziv za jezik u BiH. Ustalio se od 1882. za vladavine austrougarskog upravitelja BiH Benjamina Kallaja. U početku se zvao "Bosanski zemaljski jezik", a javljao se i naziv srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski. Godine 1890. je izašla Gramatika bosanskog jezika za srednje škole autora Franje Vuletića, koja je doživjela vise izdanja, a bila je u upotrebi do 1911.g. Po smrti B. Kallaja, naziv "Bosanski jezik" je ukinut (4.10.1907.) odlukom Zemaljske vlade i zamjenjen nazivom srpsko-hrvatski. Bosanski jezik nije Kallajevo otkriće, već ukorijenjen materinski jezik Bošnjaka, s najmanje dvadesetak posebnosti kojima se razlikuje od srpskog ili hrvatskog jezika. Bosanski jezik je ujednačen, otvoren, multikulturalan, sa sačuvanim glasovima "h" i "f", koji se u srpskom ili hrvatskom djelimično gube. Duša bosanskog jezika je glas "h". Bez glasa "h" hor bi bio "or", Halid - Alid, hibrid - ibrid, b ehar-bear, itd. Evo kako je upotrebu glasa "h" u bosanskom jeziku objasnio predratni nerezimski banjalučki profesor -doktor književnosti Ante Ćosić:
"Glas "h" umekšava i oplemenjuje riječ. Čuva je od kvarenja i raspadanja. Zato je duhan mekši od duvana, mehlem je ljekovitiji od melema, kahva bolje miriše od kave, jer upravo glas "h" daje kavi aromu. Mahrama leprša na vjetru, a marama, teška i beživotna, visi s taraba. Neki se hrane glasom "h" kao boa constrictor s ljudima, te im riječi ostaju bez glave: 'Amedija, 'Uso, 'Ajro. Gospodin Mahmut se bez glasa "h" pretvara u mamuta, u životinju. Zaključimo, "h" predstavlja nježnost, lepršavost, eliksir zdravlja, a bez njega ne bi bilo ni nježnog vjetra- lahora."
U toku Otomanske i Austro-Ugarske dominacije nad BiH bosanski jezik je (obogaćen) prihvatio veliki broj riječi turskog (turcizama), njemačkog (germanizama), engleskog, francuskog (internacionalizama) koji se i danas upotrebljavaju. Od sredine 19. vijeka, kada se javljaju nacionalni pokreti Srba i Hrvata i počinje formirati njihov nacionalni identitet, vodi se permanentna borba među ovim nacionalnim pokretima da prisvoje što veće dijelove bosanskog teritorija i ukinu bosanski jezik. U tome su se posebno isticali pravoslavni i katolički misionari, od kojih napoznatiji Teofil Petranović (utemeljitelj srpskih propagandnih aktivnosti u Bosni) i Stjepan Radić (plaćenik hrvatske Vlade, sa blagoslovom rimskog pape).
Za vrijeme Jugoslavije Srbi i Hrvati, potstaknuti panslavističkim pokretom, stvorili su nove vještačke norme zajedničkog pisanog jezika, koji su Srbi zvali srpsko-hrvatski, a Hrvati hrvatsko-srpski. Kao osnova tog vještačkog jezika korištena je studija Vuka Karadžića "Reforma srpskog jezika", po kojoj je štokavsko narječje bosanskog jezika istočne Hercegovine ijekavskog izgovora preinačeno na ekavski izgovor i dodat mu atribut srpski. Time je jedan dijalekat bosanskog jezika postao osnova za srpski odnosno hrvatski literalni jezik. To nam jasno potvrđuje da bosanski jezik ( kako su željeli predstaviti) nije nastao pod uticajem hrvatskog ili srpskog, niti je bosanski jezik nekakav njihov dijalekat. Bosanski jezik je jezik koji je postojao i razvijao se uz dva spomenuta i u mnogo slučajeva direktno uticao na razvoj oba, posebno nakon Prvog svjetskog rata kada se pokušao stvoriti jedinstven južnoslavenski jezik.
Nakon razbijanja Jugoslavije , Srbi su otkrili da govore "srpski", Hrvati "hrvatski", pa Bošnjacima nije preostalo drugo nego da se vrate historijskom nazivu svoga jezika. Neodrživo bi bilo da Bosna govori kao maternjim jezikom "srpsko-hrvatskim" jezikom, jer sintagma "srpsko-hrvatski" opasno implicira na misao da u BiH žive samo Srbi i Hrvati, a Bošnjaka nema.
Jasno opredjeljenje Bošnjaka za bosanski jezik potvrđeno je 1991. prilikom popisa b-h stanovništva, kada je 96% Bošnjaka u rubrici "maternji jezik" nedvosmisleno izjavilo da govori bosanskim jezikom.
Dana 21.3.2002. godine u Sarajevu je na osnovu historijskih pisanih dokumenata o postojanju i upotrebi bosanskog jezika (od Kullina bana do današnjih dana) izadana Povelja o Bosanskom jeziku kojom se potvrđuje da je Bosanski jezik jezik svih Bošnjaka i svih onih koji ga pod tim imenom osjećaju svojim. Ističući legitimno pravo da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim imenom Bošnjaci podržavaju jednaka prava drugih naroda Bosne i Hercegovine i šire.
Za sve one koji danas žive u Republici Srpskoj teže je nego ranije, jer su konstantno izloženi pritisku ne samo ćiriličnog pisanja, već je kompletan obrazovni program prilagođen asimilativnom procesu, kojim se sve srpsko nadređuje, a negiraju vrijednosti drugih dvaju b-h naroda. Ponovo se nastoji krivotvoriti hisorija i izbrisati kulturno nasljeđe Bošnjaka, što se efektno postiže prije svega snaženjem jezičkih separata i barijera.
Bosanski jezik je danas identifikovan i prepoznatljiv kao jezik naroda BiH, potvrđen Dejtonskim mirovnim sporazumom kao službeni jezik BiH, mada će mnogi Srbi iz BiH i dalje tvrditi da govore srpski, mnogi Hrvati da govore hrvatski. Registrovan je kod svjetske Internacionalne organizacije za jezičke standarde kao južnoslavenski jezik pod kodom ISO-639. Neki ga žele predstaviti kao novu varijantu modernog bosanskog jezika nazvanu BSC (Bosansko-Hrvatsko-Srpski).
Bosanskim jezikom danas govori preko 3 miliona ljudi u: BiH, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, Kosovu, Sandžaku, Turskoj, Njemačkoj, Sloveniji, Svedskoj, Danskoj, Norveškoj, Austriji, Kanadi, Sjedinjenim državama, Australiji, Belgiji, Švicarskoj, V. Britaniji, Španiji i u mnogim drugim dijelovima svijeta. Izučava se u školama BiH i bosanskim školama širom svijeta.
Nažalost, bosanska i bošnjačka djeca koja žive van BiH pod pritiskom okruženja sve manje vladaju bosanskim jezikom. Mnoga od njih u međusobnim kontaktima sve češće komuniciraju na jeziku sredine u kojoj žive, jer se u njemu bolje snalaze. Sve je češća praksa da se u bosanskim porodicama širom dijaspore roditelji s djecom sporazumjevaju stranim jezikom. Svi pokušaji da se bosanska djeca sačuvaju od asimilacije programskom naobrazbom na bosanskom jeziku, makar u prvim godinama školovanja, daju samo polovične rezultate. Jedan od razloga zanemarivanja rođenog jezika je strah roditelja da će im djeca zaostajati u obrazovanju iza njihovih vršnjaka, ako se pored redovnog školskog programa uključuju u bosanske škole. Posebno kompleksan problem kasnijeg uzrasta je usavršavanje i obogaćivanje gramatičkog i stilskog jezičkog izraza.
Bosanski jezik je zvanično priznat u Sjevernoj Americi, čime je stvorena mogućnost za institucionalno prisustvo bosanskog jezika kroz zvanične službene spise, bibliotekartsvo i izdavaštvo.
Upotreba bosanskog jezika morala bi biti jedna od konstanti našeg dnevnog života. Generacije Bosanaca i Bošnjaka u dijaspori će s bosanskim jezikom biti bogatije, više familijarno vezane, sretnije i zadovoljnije. U njemu je naše kulturno historijsko nasljeđe. On je naša trajna veza sa domovinom, veza između naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Ne zaboravimo - Narod bez svoga jezika je "repa bez korijena".

volim kad me ujko jebe volim u ujkin krevet da legnem nevolim srbe jer srbkinja sam ja neznaju da jebaju uh ujko slatki mujko

nosim isto odjelo i sirotinja srpska sam ja nema para ni za hleba dal me srpska vlast gleda ni hleba mi neda aj kuku lele glad udarila na srpsku celjad ajj muke i jada osto glad ali jedem ono ispod sebe

Etnicko ciscenje muslimana pocelo je prije sto godina po cijelom sandzaku,poslije intenzivno za vrijeme prvog svjetskog rata i poslije odmah uz pomoc engleskog ambasadora koji je doprineo "dobrovoljnom etnickom ciscenju bosnjaka za imigraciju u Tursku",kojim je istjerano vise stotine hiljada bosnjaka muslimana iz Sandzaka,crne gore.

Drugi svjetski rat je bio isto cetnicki krvolocni pokolj i genocid nad muslimanima bosnjacima po cijeloj teritiriji Sandzaka,crne gore...

Poslije drugog svjetskog rata nastavljen je genocid nad bosnjacima muslimanima kojem je dirigavao rankovic u kojem su bila ubijena najmanje 20000 bosnjaka muslimana po teritorijama Sandzaka,kosova,crne gore.Masivno su bosnjaci bjezali za makedoniju,bosnu,i najveci broj je imigrirao silom za Tursku kao i muslimani turci,koji su masivno istjerani sa bosnjackom muslimanskom populacijom iz Sandzaka,Kosova;Crne Gore...oko 300000 najmanje i to za vrijeme maresala tita-od 1960-te do 1970-te...

Genocid nad bosnjacima-muslimanima traje vec sto godina,zadnje etnicko ciscenje bosnjaka muslimana je bilo od 1992-1999-e po Bosni i Hercegovini,Sandzaku,Kosovu,


Crnoj Gori.

Planirano vec odavno istrijebit bosnjake muslimane iz svoje hiljadama godina zemlje jedne i jedine Bosne domovine svih bosnjaka!

I to sve uz pomoc zapada i rusije,jer nije nista cetnik radio bez dozvole i suglasnosti zapada i rusije!

BOSNA4EVER!

Pipo prolupo!!!