Evropski mediji puni su hvale za nastupe naših reprezentativaca, sa velikm respektom se gleda na posljednje uspjehe bh. nacionalnog tima. Po mnogim analizama naša odabrana nogometna vrsta napravila je jedno od najprijatnijih iznenađenja kvalifikacija za plasman na Svjetsko prvenstvo u JAR. Ova generacija nadomak je plasmana u baraž, a to bi bila posljednja prepreka za odlazak na planetarnu smotru.
Kao što je poznato selekcija BiH do sada nikada nije učestvovala na velikom takmičenju. U oktobru 2003. bili smo nadomak cilja. Još uvijek se sjećamo sedmice kada smo bili veći nego ikada, s nemalim ponosom i posebnim emocijama. Trebala nam je "samo" pobjeda protiv Danske za odlazak na EP u Portugal. Nažalost, nismo uspjeli. Zapeli smo, završeno je 1-1 i Danci su putovali na Pirineje. To je bio vrhunac igračke karijere Bolića, Baljića, Barbareza, Konjića... Selektor je bio Blaž Slišković.
Uz određene korekcije u sastavu okrenuli smo se prema Mundijalu u Njemačkoj 2006. godine. Uz promjenjivu formu i solidne rezultate došli smo u situaciju da eventualnim trijumfom u posljednjem kolu na Marakani izborimo dodatne kvalifikacije. Opet nismo uspjeli. Izgubili smo 1-0. Pojedini igrači nakon dvoboja u Beogradu pozdravili su se sa bh. reprezentacijom. Jedan od njih je legendarni Sergej Barbarez koji je, ipak, kasnije odigrao nekoliko utakmica u kvalifikacijama za EURO 2008. Posljednje zbogom rekao je nakon Moldavije.
Nova država na evropskoj karti
Dva pomenuta kvalifikaciona ciklusa su ostala upamćena po rezultatiuma koji su mogli trasirati put ka velikom natjecanju. Ipak, kako sada stvari stoje aktuelni igrački kadar naše domovine na najboljem je putu da uđe u istoriju kao prva generacija koja će dokučiti Mundijal. No, poenta čitave ove analize i istraživanje koje smo napravili jeste jedan cilj - da vidimo koju je prvu utakmicu odigrala naše selekcija, ali apsolutno prvu. Odgovor je sudar u Genku sa istoimenim klubom (Genk – Humane zvijezde BiH) i petnaestak dana kasnije u Koblenzu sa Kaiserslauternom.
Boje BiH u tim okršajima branili su: Enver Lugušić, Merdan Ibrahimović , Anto Jakovljević, Mirsad Baljić (FC Zurich), Refik Šabanadžović (PAOK Atina), Suad Katana (Genk), Faruk Hadžibegić (Sochaux), Davor Jozić (Chezena), Mehmed Baždarević (Sochaux), Demir Hotić (Kaiserslautern), Blaž Slišković (Pescara - kapiten), Safet Sušić (PSG), Haris Škoro (FC Zurich), Semir Tuce (FCLuzern), Meho Kodro (Real Sociedad) Predrag Jurić (Atletic Marabella), Husref Musemić, (Twente), Senad Merdanović (Autobum), Mirza Kapetanović, Ismet Mulabdić (Šibenik), Ibrahim Duro (Šibenik) i Edin Hadžialagić.
Respektabilan sastav
U malo izmijenjenom sastavu naša selekcija petnaestak dana kasnije odigrala je utakmicu protiv Kaiserslauterna u Koblenzu. Tada je na klupi sjedio i prvi bh. selektor.
Evo šta je za naš portal izjavio Mirsad Fazlagić koji je u to vrijeme bio prvi šef struke:
- Prvo da vam kažem da sam pozitivno iznenađen da se neko sjetio da radi ovu temu. Vrlo dobro se sjećam dvoboja u Koblenzu. Ostaće mi upamćen po tome što smo Muhamed Granov i ja preko piste izašli iz opkoljenog grada. Sav prihod bio je namijenjen za obnovu bolnice u Sarajevu, a skupljena je određena suma novca. Na utakmici je bio prisutan i Halid Bešlić. Tačno je da su ovo prve utakmice bh. selekcije na kojima su učestvovali poznati bh. igrači. Jedan od ključnih ljudi za organizaciju bio je današnji strateg Željezničara, Demir Hotić. Ja sam u to vrijeme obavljao funkciju selektora, a kasnije je na moje mjesto došao Fuad Muzurović. Sjećam se da smo imali respektabilan tim. Ovi dvoboji bili su počeci stvaranja državne reprezentacije. Nekoliko godina kasnije odigrana je i prva utakmica protiv Albanije.
I Faruk Hadžibegić se rado sjeća tih momenata:
- Svega se donekle sjećam, osim datuma. Nekoliko nas igralo je u reprezentaciji bivše države, ali kada smo obukli dres BiH bilo je to nešto posebno. Nosio nas je nacionalni naboj. Vrlo dobro pamtim i utakmice u Bolonji koju je organizovala Mira Polju. Tada sam sjedio na klupi zajedno sa Enverom Marićem. Posebno bih podvukao duel u zagrebačkoj dvorani Kutija šibica kada smo pobijedili Hrvatsku u malom nogometu. Suparnike je predvodio današnji selektor bh. tima Ćiro Blažević. Nabrojani dvoboji sigurno da mogu ući u istoriju i po važnosti, ali i po nizu detalja. Svakako da treba cijeniti sve igrače koji su u to vrijeme dali svoj veliki doprinos za stvaranje nacionalne selekcije. Danas to sve izgleda mnogo drugačije. Veličanstvenim pobjedama nad Belgijom dobili smo samopouzdanje, svjesni smo svoje kvalitete, nadam se plasmanu na Svjetsko prvenstvo. Ja sam uvijek tu za bilo kakvu vrstu pomoći.
Kasnije je naša državna selekcija učestvovala na Mediteranskim igrama u Francuskoj. To je bilo u julu 1993. godine. Prvi dvoboj odigran je protiv Alžira, a prva zvanična utakmica odigrana je sa Albanijom 1995. godine na gostujućem terenu.
Četiri puta četvrti
Statistika pokazuje da smo do sada u šest kvalifikacionih ciklusa najčešće bili na poziciji broj četiri, dok smo dva puta završili na trećem mjestu. U kvalifikacijama za SP u Francuskoj 1998. godine u grupi sa Danskom, Grčkom, Hrvatskom i Slovenijom zauzeli smo četvrto mjesto ispred Slovenaca.Od osam utakmica upisane su tri pobjede i pet poraza. Put na kontinentalnu smotru u Belgiju i Holandiju 2000. godine tražili smo u grupi sa Češkom Republikom, Škotskom, Estonijom, Litvanijom i Farskim Otocima. Kada se podvukla crta bili smo treći (iza Češke i Škotske), a zabilježene su tri pobjede, dva remija i pet poraza.
Najlošije partije zabilježene su u kvalifikacionom putu za plasman na Mundijal u Japan i Južnu Koreju. Naime, suparnici u skupni bili su Španija, Austrija, Izrael i Lihtenštajn. Nakon posljednje utakmice bili smo pretposljednji, ispred Lihtenštajna (jedina reprezentacija koju smo uspjeli savladati). Upisana su i dva domaća remija sa Austrijom i Izraelom.
Kao što je već spomenuto na početku teksta najbliži smo bili EURO-u u Portugalu 2004., no neodlučan ishod u posljednjem sudaru gurnuo nas je na četvrto mjesto, poslije Danaca, Rumuna i Norvežana. Luksemburg je bio posljednji. Opet smo ostali u čekaonici.
Da ne ugledamo planetarnu smotru u Njemačkoj pobrinuli su se reprezentacije Srbije i Crne Gore i Španije. Bili smo iza pomenutih selekcija (četiri pobjede, četiri remija i dva poraza), a iza nas su ostale Belgija, Litvanija i San Marino. Ponovo je ostala velika žal.
U posljednjem pokušaju da ugledamo EURO 2008., u Austriji i Švicarskoj, ispriječile su se Grčka, Turska i Norveška. Četiri pobjede, jedan remi i sedam poraza bilo je dovoljno tek za četvrto mjesto ispred Moldavije, Mađarske i Malte. Inače, ovdje smo po prvi put bili u grupi u kojoj se takmičilo sedam nacionalnih selekcija. Ukupno gledano od 56 utakmica, zabilježeno je 20 pobjeda, 10 remija i 26 poraza. Od mogućih 168 bodova osvojeno je 70 ili 41,66%.
Elvir Bolić je rekorder i po broju nastupa (51) i po broju postignutih golova (22), a odmah iza njega je bivši kapiten, Sergej Barbarez sa 47 nastupa i 17 golova. Najubjedljivija pobjeda zabilježena je u sudaru sa Estonijom 7-0, a najveći poraz nanijeli su nam Batistuta i društvo prije jedanaest godina. Argentina je slavila 5-0.
U pomenutim dvobojima u Genku i Koblenzu ekipu je kao kapiten predvodio Blaž Slišković. Za Sarajevo-x.com je rekao:
- Kada sam dobio poziv da odigram ove humanitarne utakmice niti jednoga trenutka se nisam dvoumio. BiH je moja domovina, druge nemam, pa je bilo logično da dođem u Njemačku. To su uistinu bile prve utakmice naše selekcije sa bh. grbom. Velika je čast biti kapiten sastava, pogotovo nacionalnog. Dao sam sve od sebe da svoju zemlju promovišem kako treba. Bila je to prilika da se prikupe sredstva koja su u to vrijeme bila dragocijena za BiH, a kada su me kontaktirali odmah sam iz Pescare doputovao u Genk. Moram podvući da je ekipa bila izuzetna. Biti vođa tima jednom Sušiću, Baždareviću, Škori ili Hadžibegiću je za mene bila velika privilegija. Žao mi je što će javnost tek sada biti upoznata sa ovim podatkom. Iako pojedinci ne cijene sve što sam uradio za BiH ja sam ponosam na činjenicu da sam 1993. godine bio kapiten državnog tima.
