Vlatko Stefanovski
0

"Sviđa mi se kako zvuči Damir Imamović"

Razgovarao: Almir Panjeta
Foto: A. Panjeta
Foto: A. Panjeta
Vlatko Stefanovski uoči nastupa sa svojim Triom ispred sarajevske Vijećnice za Sarajevo-x.com govorio je o impresijama s kojima dolazi na sarajevsku svirku, planovima za ljeto, izdavanju svog 29. solističkog albuma, nedavnom ponovnom okupljanju grupe Leb i Sol, sevdahu…

Šta ste pripremili za sarajevsku svirku sa VS Triom?

Imali smo do sada bogato kulturno ljeto što se tiče koncerata u Skoplju i u Makedoniji i dolazim pod impresijom tri značajna koncerta koja sam gledao. Prvi je bio David Byrne sa svojim bandom i odsvirao izvanredan koncert. Kroz dva dana je bio Carlos Santana na stadionu u Skoplju i svirao je dva i pol sata i stvarno je dao sve što je znao i umio, i nakon dva dana sam bio u Ohridu na koncertu Ennia Morriconea koji je bio sa velikim orkestrom i tako da smo pod finom muzičkom inspiracijom i večeras bi želio da sviram jedan duži koncert u Sarajevu jer, fina je prilika, ima još mnogo ljudi koji nisu otišli na more. Svi su dobrodošli – i turisti, i domaći. Sviraćemo malo duže, u finom smo raspoloženju, imali smo open air koncert u Kumanovu, mene čeka velika turneja sa Miroslavom Tadićem po cijelom Balkanu, najviše po hrvatskim otocima. Dakle, u finoj smo sviračkoj formi, u finom smo apetitu za sviranje i nećemo doći samo "odraditi posao" već želimo da nešto damo toj publici. Da im kroz muziku ispričam o kako nam je bilo na koncertima koje sam spomenuo.

Spomenuli ste Santanu. Kruži legenda da je on jednom prilikom na pitanje svira li iko dobro kao on odgovorio "ima jedan mladić u mom mjestu, i jedan momak s Balkana". Koliko tu ima istine i da li je baš na Vas mislio?

Pravo da ti kažem-ne znam. Te priče kolaju već duže vremena, prema nekim verzijama to je izjavio Mark Knopfler, prema nekima da je Santana. Iskreno, ne znam da li su to izjavili, a nisam imao ni potrebu da idem u backstage da se upoznajem sa Santanom jer tim ljudima nemaš šta posebno reći, pogotovo ako ne znaju moju muziku. Možeš im samo čestitati na njihovom herojskom radu. Prošlo je 40 godina od Woodstoka na kojem je on nastupio, i on je jedan istinski veteran rock and rolla, jedan od preživjelih, i to je velika stvar.

Kako komentirate činjenicu da i danas ljudi poput Santane ili bandova koji su svirali mnogo prije nego su današnje generacije rođene i dalje pune stadione i dvorane, dok je malo novih bandova kojima to uspijeva?

Publika je sito i rešeto. Tokom godina se mijenja, mijenjaju se generacije. Santana je borac koji je preživio tri generacije i sad može slobodno deda koji je bio na Woodstocku da dođe sa svojim sinom i sa njegovim sinom na koncert. Vjerovatno su 60-te i rane 70-te bile najinspirativnije vrijeme. Tad je r'n'r bio značajan u društvenom i kulturnom smislu. Tad još nije bio industrija, bio je umjetnost, bunt mladih prema establishmentu, prema ratu u Vijetnamu i konzervativnim vrijednostima. Zato je muzika koja je nastala u tom vremenu značajna i veoma inspirirana. Ne znaš ko je bio bolji od kog. Ako pregledaš top liste iz 60-ih vidjećeš da su u vrhu Beatlesi, pa Rolling Stonesi, pa Tom Jones, pa Supremes, pa James Brown, Aretha Franklin, ne znaš ko je bolji od kog.

I na našim prostorima je malo novih bandova koji se mogu nositi s vama i bandovima iz 70-ih i 80-ih…

To je zato što ih publika iskušava. Oni ti daju prvi aplauz poslije prvog albuma i prve turneje. Nagrade te prvim aplauzom, ali te iskušavaju. Koliko ćeš opstati, izdržati u toj borbi, da li ćeš snimiti drugi, peti ili 13. album… Ja sad trebam da snimim svoj 29. album, kao autor, ne kao gost jer sam gostovao na stotinjak albuma. Iskušavaju te ljudi, da vide koliko možeš, koliko si izdržljiv i koliko vjeruješ u to što radiš. Ti ako si neki dečko koji ima finu frizuru, nabildan i lijepo obučen, imaš dva-tri hita, publika te pusti, ali te u isto vrijeme iskušava i čekaju te da se sapleteš i da vide hoćeš li ustati.

Kako ste vi uspjeli kroz sve to proći?

Ne znam, čovječe! Vjerovatno moja saplitanja nisu bila toliko velika i mogao sam da se dignem i da isplivam iz raznih iskušenja.

Kako gledate na sve češća ponovna okupljanja starih bandova?

Kako za koji projekat. Postoje reunioni koji drže vodu i oni koji ne drže. Mislim da na primjer The Police nije držao vodu. To je bio čisto komercijalni reunion.

Većina ih je komercijalna, na primjer Bijelo Dugme…

Ne bih komentarisao Bijelo Dugme jer nisam gledao, ali sam čuo da nije bilo baš dobro. Šta imaš od tog ako je prošlo komercijalno dobro? Tebi nisu dali ništa.

Foto: A. Panjeta
Foto: A. Panjeta

Leb i Sol?

To je bio dobar reunion. Mi smo pošteno svirali, po dva i pol sata u svakom gradu. Nažalost, nesretne okolnosti su napravile to da Leb i Sol nije imao koncert u Sarajevu, i jako mi je žao zbog toga. Ne bih danas da ulazim u to, jer ni sam do kraja ne znam šta se desilo.

Kako komentirate poplavu turbo-folka?

Ne komentiram nikako, to me ne dotiče, ne slušam to i nemam pojma šta se dešava na tom planu.

Slušate li sevdah?

Naravno, rado poslušam dečke koji sviraju sevdah. Imam jednog prijatelja, Damir Imamović, jedan od novih sevdah umjetnika, i to što on radi meni je super. Stari majstori su znali kako to da pjevaju.

Zbog čega se muzičari i kompozitori u zrelim godinama okrenu etnu?

Ja sam kao 18-godišnjak pribjegao etnu…

Posljednjih godina ipak izraženije…

Zato što je etno sad popularan pravac, prolazi svugdje. Ako sebe nazoveš etno muzičarem možeš da prodaš više ploča. Na žalost, malo je istinske, prave muzike koja se pod tom etiketom prodaje.

Veliki muzičari ne vole da ih se bilo gdje svrstava, ali ima li neki pravac u koji sebe možete svrstati?

Šetam iz pravca u pravac. Volim da sviram i r'n'r, i blues, i jazz, i etno. Volim da šetam tamo gdje mogu da se prošetam. Čovjek sam koji voli da svira gitaru, piše pjesme i svira sa zanimljivim muzičarima.

Pomenuli ste 29. album. Kako će on zvučati i kad izlazi?

Polako pripremam materijal, imam već dovoljno stvari da sutra uđem u studio. Nemam još tekstove za lokalne stvari, ali to ću početi da pišem tokom ovog ljeta. Kad mi bude dosadno po hotelima pisaću poeziju. Snimiću najvjerovatnije rock album. Imao sam blues, sad ponovo snimam najvjerovatnije rock album u maniru rock muzike iz 70-ih godina. Ono što sam napisao želio bih da zvuči kao sound iz 70-ih godina.