Erol Mujanović: Maraton u Bostonu je kruna karijere u kojoj sam istrčao 46.928 kilometara

Mujanović je utrkom u Bostonu kompletirao svih šest prestižnih World Majors maratona, što je rijedak slučaj u svijetu. Također, postao je tek druga osoba koja živi u Bosni i Hercegovini koja je ostvarila ovaj uspjeh.

"Sada kada su upale i umor nakon maratona prošli, kada sam se naspavao i odmorio, ostaju samo dobre stvari odnosno osjećaš zadovoljstva uspješnom obavljenom misijom i osjećaj ponosa. Maraton u Bostonu je kruna moje karijere. Ova lijepa priča se zaista čula širom svijeta i ljudi su mi čestitali iz svih dijelova svijeta", počinje razgovor Mujanović.

Utrku je istrčao u vremenu 4 sata i 25 minuta, sa čime može biti zadovoljan budući da je nedavno imao i povredu te je imao samo dva mjeseca za pripreme umjesto uobičajenih četiri ili pet mjeseci koliko iziskuju kvalitetne pripreme maratona. Ipak, razmišljanja o odustajanju nije bilo.

"Previše sam uložio planiranja, treninga, nade i svega ostalog u ovaj poduhvat da bih razmišljao o odustajanju znajući da se možda ta prilika (Boston maraton) više nikada neće ukazati. Prema tome fokusirao se na pametan oporavak znajući da mi nedostaju dva mjeseca u trening planu, odnosno skoro pola programa, da bih uradio sve što treba za potpunu spremnost za Boston maraton, ali trčao sam ovaj put zaista na iskustvo. Samom trkom u Bostonu sam veoma zadovoljan s obzirom na sve okolnosti. Dan nakon trke organizatori su objavili podatak da je gotovo 3.000 trkača potražilo medicinsku pomoć tokom ili odmah poslije trke. Bio sam sretan što nisam jedan od njih. To znači da sam taktički gledajući odradio dobar posao i da sam bio sposoban da u svakom trenutku prilagodim brzinu i nivo snage okolnostima i prije svega vrućini sa kojom smo se nosili", istakao je Erol pa dodao:

"Oko tridesetog kilometra mi je bilo najteže jer ste tada već tri sata u trčanju i u maratonu, vrućina je bila najveća jer je bilo 14:30 sati, a ostaje vam još dobar komad trke te kraj nije blizu. Međutim, to nije bio onaj klasični 'zid' koji maratonci spominju, nego više početak grčenja par mišića na svakoj nozi. Međutim, malo sam promijenio korak i fokusirao se na još veći unos tekućine na narednoj okrepnoj stanici i to je prošlo. Nakon toga kako je trka odmicala i bližila se kraju sve sam se osjećao bolje i nisam imao nijednu krizu, nisam nijednom morao hodati, i nosio me jedan veoma dobar osjećaj pogotovo od četrdesetog kilometra pa da kraja jer tu već znate da ste završili posao."

Mujanović se već 30 godina bavi rekreativnim sportom, odnosno trčanjem.

"Već trideset godina imam svake sedmice najmanje četiri-pet treninga, a u posljednje dvije godine taj broj sam povećao na šest treninga sedmično. U mom slučaju radi se više o konceptu longevityja koji me zanima kao i healthy aging, a to je kvalitetniji i duži život odnosno zdravije starenje. Tako da treninzi uglavnom nisu visokog intenziteta, osim jednom-dvaput sedmično, radi se o treninzima umjerenog intenziteta i treninzima koji imaju komplementarne aktivnosti. U idealnoj sedmici imam tri treninga trčanja, jedan ili dva treninga bicikla, te jedan ili dva treninga snage odnosno corps strength. To je ono što mi trenutno najviše prija i pomaže u ostvarenju raznih i različitih sportskih ciljeva. Sama struktura treninga se mijenja. U narednoj godini se planiram vratiti Ironman triatlonu pa ću tako u sedmičnu strukturu treninga dodati i dva do tri treninga plivanja. Treninge uvijek radim rano ujutro pa ustajem u 5:00 sati ili znatno ranije ako je duži trening u pitanju", otkrio nam je pa dodao:

"Pretrčao sam oko 46.928 kilometara do sada. To je neki prosjek koji uzima u obzir i sedmice s nula kilometara kada sam bio povrijeđen, ali i sedmice sa 100 pretrčanih kilometara kada sam bio na vrhuncu svojih mogućnosti. Ako govorimo o World Major Marathonima ova distanca od 46.928 kilometara znači da sam mogao dotrčati na svaki Major (Tokio, New York, Chicago, Boston, Berlin, London) za što bi mi trebalo 36.000 kilometara i opet bi mi ostalo 10.000 kilometara viška. Distanca ne uzima u obzir kilometre pređene na biciklu kojih ima vjerovatno isto toliko jer je bilo perioda u sportskom životu kada sam pedalao mnogo više. Motivaciju nalazim iznutra, motivišem sam sebe, a bavljenje sportom mi toliko prija kako ulazim u godine da sam postao još vise motivisan. Egzogena motivacija odnosno motivacija izvana i od strane vanjskih faktora, mi nije nikada previše značila i to je odlično jer mi se motivacija ne mijenja na osnovu okruženja nego je vrlo stabilna i čvrsta već decenijama."

Mujanović ističe da je u svojoj karijeri ponosan na dvije stvari.

"Prvo, što se mene lično tiče, na dugovječnost i istrajnost jer raditi bilo šta u životu 30 godina nije mala stvar, a ne namjeravam stati, tako da će ti pokazatelji još da napreduju. Međutim, ono što je važnije od same brojke jeste činjenica da sam od trčanja i bavljenja sportom uspio napraviti sjajan alat za mentalno i fizičko zdravlje i formu što me izvrsno služi u svim drugim segmentima života. Trčanje mi je pomoglo da imam izvrsnu karijeru te da nađem unutrašnji mir koji me vodi kroz svaku životnu situaciju. S obzirom da nisam profesionalac koji živi od sporta i sportskih preformansi to mi je bilo najvažnije u životu. Druga stvar na koju sam ponosan jeste činjenica da sam s timom i prijateljima donio i razvio kulturu rekreativnog trčanja u BiH, kako putem organizacije trkačkih događaja tako i radeći sa stotinama ljudi kojima smo pomogli da razviju i čuvaju zdrave navike. Trenutno mi ne pada na pamet ništa što bih mijenjao osim možda što bih imao malo blaži i umjereniji pristup treninzima u mladim godinama, a sa sadašnjim iskustvom kojem imam", podvukao je.

Erol ima i poruku mladim i onim koji tek žele početi trčati.

"Trčanje je sjajan alat sa kojim osobe mogu proputovati svijet i napraviti fenomenalna prijateljstva dok rade na sebi i razvijaju se. Treba početi polako, za potpune početnike je idealan brzi hod, koji se potom pretvara u trčanje. Ne treba žuriti i puno je važnije biti konzistentan i istrajan nego bljesnuti na tri treninga i nestati sa scene. Ljepota trčanja i sporta generalno je da dobijete onoliko koliko uložite i ne postoje nikakve prečice do uspjeha", poručio je.

Za kraj razgovora, Mujanović je govorio i o narednim koracima i ciljevima.

"U ovom periodu nakon Bostona i nakon istrčanih svih šest World Majors marathona, regenerišem organizam, treniram svaki dan, ali kraće i manjim intenzitetom. Uživam u periodu bez pritiska i rokova što se tiče sportskog dijela života, međutim, fokus je naravno i na raznim poslovnim aktivnostima kao i na par novih preduzetničkih aktivnosti vezanih za gore navedenih koncept Longevityja. Također, provodim više vremena s porodicom i punim baterije prije svega psihički. Što se tiče narednih ciljeva i koraka, 2025. godina bi me, na proljeće, trebala odvesti na jedan ekstremni maraton na drugi kontinent, za što ću uskoro dobiti potvrdu pa će informacija biti potpuna i najavit ćemo projekt. A druga polovica naredne godine će biti posvećena povratku triatlonu i ako sve bude išlo po planu, bit će ponovo jedan Ironman triatlon od 226 kilometara", otkrio nam je Erol za kraj.