'Tata ne bi dopustio da igram za drugu državu'

Razgovarala: Adisa Uzunović

Odakle Ema Burgić u tenisu? Gdje si i kada počela trenirati i kakve uspomene nosiš na taj period?

Na veoma čudan način sam počela da treniram tenis. Kada mi se tata razbolio, otišao je u Njemačku na liječenje i kad je ozdravio, vratio se sa dva reketa koja mi je dao da počnem trenirati, ako želim. Na početku nisam ni znala šta je tenis, nisam uopšte planirala da treniram, ali kad sam dobila ta dva reketa toliko sam ih zavoljela da sam se po cijeli dan samo igrala s reketom i lopticom. Počela sam trenirati sa sedam godina. Prvu godinu roditelji su me samo slali na treninge, mjesečno plaćali koliko je trebalo, ali nisu dolazili da me gledaju. Jednog dana trener ih je nazvao i rekao kako bi trebali doći da vide kako igram, kako imam talenta i kako bih trebala početi igrati na turnirima. Tako je sve krenulo.

Šesnaest godina i pobjeda na profesionalnom turniru. S obzirom da si jedna od najmlađih igračica koja je osvojila turnir, a već si i na WTA listi i vodeća na Tennis Europe, kaži mi kakav je osjećaj pisati historiju?

Veoma mi je drago da sam to uspjela ostvariti, pogotovo sa 16 godina i pogotovo što sam iz Bosne, što predstavljam svoju državu. Kad sam završila finalni meč, mislila sam da je sve to nestvarno, nisam mogla da vjerujem da sam napravila tako veliki uspjeh, presretna sam bila. Sve to je dokaz da se rad, trud, volja i želja kad-tad isplate.

Turnir u Vallduxu bio je vrijedan 10.000 dolara. Koliko od tog novca si ti dobila i u šta ćeš ga uložiti?

Dosta mojih prijatelja kada čuju da sam osvojila turnir od 10.000 dolara misle da sam ja osvojila taj iznos, ali ne, to je nagradni fond tog turnira, znači svaki igrač dobije nešto novca. Ja sam dobila 800 eura, što je samo pokrilo moje troškove na tom turniru. Znači ništa od mojih želja. Ali nema veze, nadam se da ću jednog dana osvojiti neki veći turnir pa da onda sebi nešto kupim.



Napredovala si za više od 150 mjesta na WTA listi. Sad igraš u konkurenciji do 18 godina i za kratko vrijeme postigla si zavidan uspjeh. Šta ti je najveća želja na profesionalnom planu?

Da, napredovala sam 150 mjesta, a cilj mi je da jednog dana budem među top 10. Iako je to dalek dalek put, mislim da imam šanse da dođem do svog cilja. Trenutno se takmičim i na ITF-u do 18 godina, što je takođe veoma značajno jer sam slijedeće godine planirala odigrati i sve juniorske grand slamove. Pa ćemo vidjeti.

Dotakla bih se i uslova u kojima treniraš. Putovala si po svijetu, vidjela gdje sve ljudi treniraju. Jesi li zadovoljna onim što imate vi u Slobodi? Kakvi su uslovi u Teniskom kampu Katalonskog saveza gdje treniraš do 21. decembra?

Što se tiče uslova za treniranje u Tuzli ili u BiH uopšte, nema nikakvih uslova, stvarno je veoma teško, pogotovo meni jer iz Lukavca svaki dan putujem u Tuzlu, a treninzi su skupi i ne tako kvalitetni. Ovdje u kampu gdje sad treniram sam prezadovoljna jer imaju sve, baš sve, i trenere, i za kondiciju, od ogromnog fitnesa, stadiona, bazena, pa puno drugih potrebnih sprava. Sve se radi profesionalno.

Vlada TK ti je jednom pomogla sa 15.000 KM, ali ko inače finansira tvoja putovanja na takmičenja, opremu, trenere? Kažu da se u juniorskoj konkurenciji nije moglo zaraditi ništa osim jeftinih pehara? Koliku pomoć ti pruža Teniski savez BiH i ko te najviše finansira?

Znam da je da jednom vlada TK nešto pomogla, nisam sigurna koliko, jer me moji roditelji ne opterećavaju s tim. Znam da je tenis jedan veoma veoma skup sport u koji treba dosta ulagati i znam da su moji roditelji jedini koji mi pomažu finansijski. Da nema njih, ne bi bilo ni mene ni mog tenisa. Daju sve od sebe u svakom pogledu, rade samo da bi meni omogućili treninge i turnire, za šta sam im veoma zahvalna i nadam se da ću im se jednoga dana uspjeti odužiti.

Stalno čitamo da si na nekom turniru? Koliko je to naporno i imaš li vremena za školu i druge aktivnosti? Zbog tenisa si propustila i maturu. Kako profesori u gimnaziji gledaju na tvoje obaveze?

Da, u ovom sportu ima dosta stvari kojih se moram odreći, kao naprimjer mature u osmom razredu. Ali, nema veze, ja sam se već pomirila s tim i znam šta mi je cilj u životu. Znam da ću kasnije za sve imati vremena, a škola, to mi je postalo veoma teško u zadnje vrijeme jer sam upisala gimnaziju koja je veoma teška, traži da se puno uči, ima puno gradiva, tako da kad god sam kod kuće, moram duplo više da učim i da nadoknadim to što nisam bila prisutna. Imam i puno dobrih prijatelja koji mi pomažu da to sve stignem i profesora su korektni, a i direktorica i pedagogica takođe cijene moje rezultate.

Ima li nešto čime bi se bavila da imaš više slobodnog vremena?

Zasad je tenis moj život i sve vezano uz mene je vezano za tenis. Da imam više slobodnog vremena, sigurno bih se posvetila školi, bavila se plivanjem ili odbojkom.

Jednom si izjavila da ti je Srbijanka Ana Ivanović najdraža teniserka. Šta je to tako posebno što Anu izdvaja od drugih?

Anu volim da gledam dok igra, jednostavno volim njen forhend, jer ja treba svoj da popravim. Prije dok je Henin igrala, nju sam voljela zato što se uvijek razlikovala od drugih, zato je i bila prva. Imala je igru, uvijek uživaš dok je gledaš, pametno igra, a ne kao dosta cura što samo jako udaraju, a ne baš tako pametno i raznovrsno. Meni je na prošlom turniru puno ljudi reklo zašto sam osvojila turnir - zato što sam se razlikovala od drugih i što sam igrala pametno.

U januaru slijedi turnir u Australiji. Šta možemo očekivati i jesu li ti dosadašnji uspjesi stvorili neki pritisak ili opušteno ulaziš u svaki meč?

Voljela bih tamo da odem kao što sam došla i na ovaj turnir, bez ikakvog pritiska, da niko ništa ne očekuje od mene. Ove godine na mnogo turnira sam bila pod pritiskom, ulazila u mečeve zgrčeno i zato sam dosta gubila, ali sebi sam rekla - od sad samo opušteno.

U februaru debituješ za seniorsku reprezentaciju u Talinu. Pojedinci su se brinuli da bi te druge reprezentacije mogle vrbovati. Jesi li imala ponuda?

Veoma sam uzbuđena što igram za Fed Cup, jedva čekam. Dat ću sve najbolje od sebe. A ne vjerujem da bih ikada otišla da igram za neku drugu državu. Imala sam dosta ponuda, ali moj tata to nikada ne bi dopustio.