Upoznajte vatikansku Švicarsku gardu čiji pripadnici su spremni da žrtvuju život za papu
Od ranog 16. stoljeća, kada su švicarski plaćenici, cijenjeni zbog svoje hrabrosti i odanosti, marširali u Rim da služe papi Juliju II, najmanja vojska na svijetu je upisana u Vatikan da zaštiti papu, njegovu rezidenciju i granice grada.
Prošle sedmice novinari su dobili rijedak uvid u kasarnu stražara u istočnom dijelu Vatikana, kao i uvid u pozadinu i svakodnevni život vojnika dok su vježbali za polaganje zakletve novih regruta.
Odjeveni u svoju tradicionalnu crvenu, žutu i plavu odjeću, zajedno s oklopom i helebardama (hladno oružje), muškarci su vježbali besprijekorno koreografski marš u dvorištu kasarne, podižući svaki po tri prsta svoje desne ruke prema nebu kako bi dočarali Sveto Trojstvo uz izvikivanje pontifikalne zakletve.
Među 34 koji će obećati da će "žrtvovati svoj život" da bi branili papu na ceremoniji u ponedjeljak je Renato Peter (22), koji je regrutovan iz sela blizu Sant Galloa, jednog od nekoliko u Švicarskoj koje je osigurava mladiće za elitnu jedinicu stoljećima.
Sanjao je da postane švicarski gardista otkako ga je prvi put vidio na papskoj audijenciji na Trgu Svetog Petra u dobi od 12 godina.
"Onda smo popodne otišli da vidimo kasarnu", rekao je Petar, koji je u to vreme bio u Rimu sa svojom biskupijom.
"Pomislio sam u sebi: 'Wow, kakav cool posao!' Rekao sam svojoj mami da ću 'jednog dana biti švicarska garda. Ovaj san me nikada nije napustio'", dodao je.
Stražari mogu izgledati čudno, ali ljudi koji stoje iza uniformi u renesansnom stilu, koje je dizajnirao pukovnik Jules Repond 1914. godine, a ne Michelangelo, kako mnogi vjeruju, prošli su konkurentan proces prijave i rigoroznu obuku kako bi stigli ovako daleko.
Regruti moraju biti muškarci, Švicarci, starosti između 19 i 30 godina, viši od 1,74 metra, neoženjeni i pobožni katolici sa "neokaljanim karakterom". Moraju proći švicarski vojni rok i obavezati se da će služiti papi najmanje dvije godine. Mogu se vjenčati nakon pet godina službe.
Helebarda je njihovo tradicionalno oružje, ali vojnici su obučeni da koriste malo moderno oružje, uključujući i nedavno uvedene omamljivače. Od 1981. godine, kada je švicarska garda u civilu požurila u pomoć ranjenom papi Ivanu Pavlu II nakon pokušaja atentata na pontifika, jači je naglasak na samoodbrani i tehnikama borbe protiv terorizma.
Papa Franjo je 2018. godine povećao broj vojske sa 110 na 135, nakon niza terorističkih napada u Francuskoj i drugdje u Evropi, te u pripremama za jubilej sljedeće godine, kada se očekuje da će 35 miliona ljudi posjetiti Vatikan.
"Kao i sve vojske, moramo biti spremni da se suočimo sa svim situacijama", rekao je kapetan Eliah Cinotti, glasnogovornik snaga.
Pored vojne obuke, regruti prolaze kroz intenzivne psihološke testove kako bi se osiguralo da imaju mentalni kapacitet da se prilagode životu švicarske garde.
"Mnogi ne uspiju u tom trenutku, ili se možda zaposle i izdrže samo nekoliko mjeseci kada shvate da karijera nije za njih", dodao je Cinotti.
Iako je uloga Švicarske garde danas dijelom ceremonijalna, a dijelom služeći kao služba sigurnosti papi, tokom historije je bila uključena u žestoke bitke.
Ceremonija polaganja zakletve održava se svake godine 6. maja, u spomen na godišnjicu najmračnijeg časa za vojsku 1527. godine, kada su svi osim 42 od 189 stražara poginuli dok su branili papu Klementa VII tokom pljačke Rima od strane pobunjenih trupa Svetog Rimskog cara Karla V.
Umnogome brojčano nadjačana vojska također se spremala da umre za pontifika kada su snage Adolfa Hitlera ušle u Rim tokom Drugog svjetskog rata, iako Njemci na kraju nisu napali Vatikan.
Papa Franjo čuvare naziva "svojim glasnicima" jer veliki dio posla danas uključuje pružanje utjehe ljudima koji dolaze u Vatikan tražeći pomoć, kaže Cinotti.
"Oni su očajni jer su možda izgubili posao ili svoje domove, a Vatikan je njihova posljednja nada", rekao je Cinotti.
"Neki ljudi žele okončati svoje živote, a mi moramo pokušati da ih spriječimo u tome. Ove situacije mogu biti veoma teške, ali moramo pomoći u pronalaženju rješenja, čak i samo slušanje može pomoći", dodao je.
Iako u vojsku mogu pristupiti samo muškarci, u planu je izgradnja nove kasarne sa mogućnošću smještaja žena.
"Na papi je da odluči da li se žene mogu pridružiti, a mi ćemo donijeti šta god on želi", rekao je Cinotti.
Stražari rade u smjenama od šest sati, ponekad i po 12 u prometnim danima. Oni zarađuju oko 1.200 eura mjesečno i u slobodno vrijeme mogu da izađu izvan Vatikana. Žive zajedno u zajedničkim spavaonicama.
"Vaš život je skoro 24 sata zajedno sa drugima. Ali sklapate zaista dobra prijateljstva", rekao je Petar.
Nervozan je zbog ceremonije polaganja zakletve, pogotovo što na početku mora svirati malu trubu, pa su "sve oči uprte u tebe".
Ali on je spreman da služi papi.
"Ovo je najbolji dio posla, on je među najvažnijim ljudima na svijetu i samo 135 momaka ima priliku da to radi", naveo je.
Kako se manipuliše antičkom historijom u modernom nacionalizmu: Svjetski, regionalni i domaći primjeri
