onaj ko tvrdi da ne treba radjati djecu, on je protiv ljudskog roda... nase majke pedesetih godina proslog stoljeca radjale su po petoro, sestoro, sedmoro djece, bila je velika glad, nije se imalo lijepog zalogaja pojesti, nije se imalo sta obuci, dvije tri generacije djece nosile su iste panotolone, cipele..., ali bila su djeca sretna, imala su ljubav...danas djeca imaju sve, nece jeftinu cokoladu, nece polovne tene, nece polovnu jaknu... cinjenica je da vlada kriza, tesko je za posao, ali djecu treba radjati, to je covjekova sreca, kada ostarimo, nece nam komsija priteci u pomoc nego nasa djeca, oni su blago naseg zivota kao sto smo i mi svojim roditlejima... hajka protiv radjanja je uvezeni sindrom, na nasim prostorima oduvijek se slavilo radjanje djece... danas je to poprimilo drugacije efekte... ja cu ako Bog da, ako mi Bog podari, imati najmanje petoro djece, i bit cu sretan i ponosan njima...vec je prvo dijete na putu...elhamdulillah!