Meni se danas ne živi, ne živi mi se ni jednog dana, ni jednog trena, ni jedne sekunde, i ne živim, čekam.... Čekam dan kad će Karadžić i Mladić i svi oni koji su ubili, koji su mučili, koji su silovali biti privedeni pravdi. Nema života, nema te riječi da opiše bol, tugu, nema mira, preduga je ova agonija.... Danas ne živim, ne živim ni sutra, ni prekosutra, ni juče ni jednog trena. Duša ne živi, iako tijelo još radi, mozak je stao u istim slikama... Samo je dijete koje imam razlog što dišem, što pokušavam ostat sabrana, normalna... Neka nam Bog da snage da podnesemo, da dišemo da nađemo MIR. Neka se pravda zadovolji... Presporo je, nedovoljno, gotovo pa lakrdija dosad učinjeno na putu pravde. Daj nam Bože snage da izdržimo, pomozi nam da ne širimo mržnju, pomozi nam da ostanemo ljudi. Neka je laka zemlja svim nevinim stradalim u Bosni i Hercegovini. Da nikad ne zaboravimo koje su posljedice mržnje i nacionalizma. Srebrenice i svih žrtava treba se sjetiti svakog dana, ne samo danas. Svaki dan je Srebrenica. Bog će da nam sudi.